Black Mirror: Bandersnatch je video igra u filmu

Osim uživanja u jelu, piću i tulumima, ovogodišnji božićno-novogodišnji praznici omogućili su nam da na Netflixu pogledamo jedan od najluđih filmova koje smo ikada gledali. Zapravo riječ "gledali" možda i ne odgovara TV filmu Black Mirror: Bandersnatch, jer bismo isto tako mirne duše mogli mogli reći da smo ga "igrali".

Upozoravamo vas da nastavak članka ima lagane spoilere, no nastojat ćemo reći samo osnovne stvari, tako da se ne trebate bojati da ćemo vam otkriti previše toga i time pokvariti užitak gledanja.

Osnovna priča filma prati mladog programera video igara u osamdesetim godinama prošlog stoljeća koji posjećuje poznati game-developerski studio i ponudi mu svoju igru koja se temelji na SF romanu Bandersnatch i omogućuje igračima da svojim odlukama tipa "da/ne" ili "napravi to/napravi ono" sami usmjeruju radnju, što im u konačnici omogućuje i višestruke mogućnosti završetka.

Takve stvari smo u video igrama mogli doista vidjeti više puta, no ovo je prvi puta da slična stvar funkcionira u TV filmu. Naime, Black Mirror: Bandersnatch možete gledati samo na Netflixu, jer je streaming platforma za ovaj film specijalno modificirana tehnološkom mogućnošću da tijekom gledanja svojim daljinskim upravljačem u određenim trenucima odaberete jednu od dvije ponuđene opcije, što potom direktno utječe na razvoj radnje, kao što ste već možda vidjeli u nekim video igrama.

Ovisno o smjeru koji sami izaberete, doći ćete do drugačijeg kraja, što znači da biste teoretski ovaj film mogli pogledati i više desetaka puta, a svaki puta ćete otkriti nešto novo, čime ćete utjecati na prošlost, sadašnjost i budućnost, kao što možete vidjeti u službenom video traileru ovdje.

Netflix navodi da postoji 5 "glavnih" krajeva, no uz mogućnost više varijacija. Moramo priznati da nismo (barem zasad) kretali stalno ispočetka u gledanje/igranje, već smo se samo nekoliko puta vraćali na određene scene i eksperimentirali s donošenjem odluka, uglavnom na posebno izazovnim mjestima, na kojima smo recimo mogli odlučiti hoćemo li nekoga ubiti ili ne, na koji ćemo ga način ubiti, ili što ćemo napraviti s njegovim tijelom.

Bez obzira na odluke koje donosite, glavni lik kojeg vodite kroz radnju polako će shvaćati da njegovim cijelim životom netko upravlja te da ništa nije onako kako se čini, a to će mu potvrditi i neki drugi likovi. Što je najluđe, u osamdesetim godinama prošlog stoljeća otkriti će da tu svoje prste ima i streaming platforma Netflix za koju uopće ne zna što predstavlja.

Dalje prepričavanje priče i "gameplaya" filma odnijelo bi nas u prevelike spoilere pa ćemo se tu zaustaviti, no nadamo se da smo vas već dovoljno zaintrigirali.

Glumci u filmu su odlični, pa glavnu ulogu programera Stefana tumači Fionn Whitehead (Dunkirk), a druga glavna rola pripala je Willu Poulteru (The Maze Runner), dok je redatelj David Slade već režirao jednu od epizoda Black Mirrora (Metalhead), ali i nekoliko epizoda TV serije Hannibal, American Gods te Breaking Bed (Open House).

U ovom TV filmu nemojte očekivati neke spektakularne specijalne efekte i eksplozivnu akciju, jer bismo ga mogli svrstati u "SF drama" žanr, što znači da se vjerojatno neće svakom dopasti, jer na momente djeluje razvučen i predug, no to je isključivo naše subjektivno mišljenje.

Black Mirror: Bandersnatch zapravo možemo doživjeti kao jedan TV eksperiment koji pokazuje tehnološke mogućnosti koje nude streaming platforme današnjice, no čisto sumnjamo da će ovakvi interaktivni filmovi postati popularni.

Nama se kao eksperiment dopao, no zapravo nekako ne bismo voljeli pogledati još jedan koji funkcionira na isti način, jer bi za to trebao biti puno spektakularniji. Mislimo da će se filmski kritičari jako pomučiti i oko ocjenjivanja Bandersnatcha kao filma, mada će mu sigurno svi dati ocjenu 10/10 za ideju, što bismo i mi bez puno razmišljanja učinili.