Prohodna crvotočina kreirana u kvantnom računalu po prvi put

Crvotočine su omiljena tema znanstvene fantastike, no postoji mogućnost da postoje i u stvarnom svemiru, iako ne znamo točno kako bi funkcionirale. Fizičari su sada upotrijebili kvantni procesor za simulaciju crvotočine kroz koju se može proći, teleportirajući informacije između dva kvantna sustava. Koristeći Googleov kvantni procesor Sycamore, znanstvenici s Caltecha, Harvarda, Fermilaba i Googlea pokrenuli su prvu simulaciju crvotočine. Ključ je bio model poznat kao SYK koji je mogao simulirati efekte kvantne gravitacije. U ovom slučaju, tim je spojio dva pojednostavljena SYK sustava zajedno, a zatim poslao kvantni bit (qubit) informacije u jedan od njih. Budući da dva SYK modela također simuliraju kvantnu gravitaciju, bila je to realna simulacija kako bi crvotočina kroz koju se može proći radila u stvarnom svijetu.

U SF-u se crvotočine obično prikazuju kao tuneli koji povezuju dvije udaljene točke u svemiru, omogućujući ekspresno putovanje kroz svemir. Mada nam se mogu činiti samo kao podloga za priču, crvotočine su u stvarnosti iznenađujuće vjerojatne. Sam Einstein je predložio njihovo postojanje kao značajku svoje opće teorije relativnosti, a desetljećima nakon toga znanstvenici su proučavali gdje i kako ih možemo pronaći.

Dugo se predviđalo kako bi crvotočina trebala biti pogođena udarom negativne energije da bi se crvotočina zadržala otvorenom dovoljno dugo da kroz nju nešto može proći. U simulacijama, tim je testirao ovu ideju i otkrio da "potpisi" crvotočine rade samo ako ih pogode pulsom simulirane negativne energije, ali ne i pozitivne energije. Ovo, kaže tim, potvrđuje da model predstavlja više od običnog događaja kvantne teleportacije.

Naravno, ovo je daleko od stvarnog tunela kroz prostorvrijeme, ali tim kaže da bi ovaj model mogao pomoći fizičarima da ispitaju svojstva crvotočina u stvarnom svijetu, ako postoje. To bi moglo povećati naše razumijevanje njih do te mjere da na kraju smislimo kako ih tražiti u kozmosu.

Istraživanje objavljeno u časopisu Nature možete pronaći na ovoj poveznici.