Rasizam u transplantaciji organa

Godine 1954. u bolnici Brigham and Women's Hospital izvršena je prva uspješna transplantacija organa na svijetu, u obliku bubrega doniranog od jednog blizanca drugome. U to vrijeme, skupina liječnika i znanstvenika ispravno je teoretizirala da je malo vjerojatno da će antitijela primatelja odbaciti organ od identičnog blizanca.

Jedna Nobelova nagrada i nekoliko desetljeća kasnije, napredak u lijekovima za suzbijanje imuniteta povećao je održivost i potražnju za transplantacijom organa, pa je do danas u Sjedinjenim Državama obavljeno preko milijun transplantacija organa,  više nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu .

Impresivni razmjeri ovog postignuća omogućeni su zahvaljujući napretku u sustavima za usklađivanje organa. Prvi računalni sustav za usklađivanje organa objavljen je 1977. godine. Unatoč kontinuiranim inovacijama u računarstvu, medicini i tehnologiji usklađivanja tijekom godina, preko 100.000 ljudi u SAD-u trenutno je na nacionalnoj listi čekanja za transplantaciju, a 13 ljudi umire svaki dan čekajući transplantaciju organa.

Većina računalnih istraživanja u dodjeli organa usmjerena je na početne faze, kada pacijenti na listi čekanja imaju prioritet za transplantaciju organa. U novom radu predstavljenom na ACM konferenciji o pravednosti, odgovornosti i transparentnosti (FAccT) u Ateni u Grčkoj, istraživači s MIT-a i Opće bolnice Massachusetts usredotočili su se na posljednju, manje proučenu fazu: kada se da ponuda i liječnik u transplantacijskom centru odluči u ime pacijenta hoće li prihvatiti ili odbiti ponuđeni organ.

"Ne mislim da smo bili strašno iznenađeni, ali očito smo bili razočarani", kaže koautor i nedavni doktorand MIT-a Hammaad Adam. Koristeći računalne modele za analizu podataka o transplantaciji od preko 160.000 kandidata za transplantaciju u Znanstvenom registru primatelja transplantata (SRTR) između 2010. i 2020., istraživači su otkrili da su liječnici općenito rjeđe prihvaćali ponude za jetru i pluća u ime crnih kandidata, što je rezultiralo dodatnim preprekama za crne pacijente u procesu dodjele organa. 

Što se tiče jetre, crni pacijenti imali su 7 posto niže šanse za prihvaćanje ponude od bijelih pacijenata, a što se tiče pluća, razlika je postala još veća, s 20 posto nižim izgledima za prihvaćanje ponude od bijelih pacijenata sa sličnim karakteristikama.

Podaci ne ukazuju nužno na pristranost kliničara kao glavni utjecaj. "Važniji je zaključak da čak i ako postoje čimbenici koji opravdavaju donošenje kliničkih odluka, mogu postojati klinička stanja koja nismo kontrolirali, a koja su češća kod crnih pacijenata", objašnjava Adam. Ako lista čekanja ne uzme u obzir određene obrasce u donošenju odluka, mogla bi stvoriti prepreke u procesu čak i ako je sam proces "nepristran".

Istraživači također ističu da je visoka varijabilnost u prihvaćanju ponuda i toleranciji rizika među transplantacijskim centrima potencijalni faktor koji komplicira proces donošenja odluka. Njihov rad poziva se na rad iz 2020. objavljen u JAMA Cardiology, koji je zaključio da kandidati na listama čekanja u transplantacijskim centrima s nižim stopama prihvaćanja ponuda imaju veću vjerojatnost smrtnosti.

Još jedan ključni nalaz bio je da je ponuda vjerojatnije prihvaćena ako su donor i kandidat iste rase. Rad opisuje ovaj trend kao zabrinjavajući, s obzirom na povijesne nejednakosti u nabavi organa koje su ograničile doniranje od strane rasnih i etničkih manjinskih skupina.