Intervju
Mario Kovač o važnosti europskih procesora
Sljedeći veliki korak je da u Europi počnemo proizvodimo vlastite čipove jer se geopolitička situacija u svijetu svakog dana mijenja.

U sklopu DORS/CLUC konferencije, redoviti profesor na FER-u, prof. dr. sc. Mario Kovač, održao je predavanje o Europska inicijativa za procesore (EPI). Radi se o konzorciju brojnih edukacijskih i istraživačkih organizacija, vlada, ali i privatnih kompanija sa zajedničkim ciljem razvoja i proizvodnje posebnih procesora za superračunala i široku uporabu u brojnim industrijama na području Europske Unije neovisno o drugim svjetskim velesilama.
Profesor Kovač nastupa ispred FER-a, koji je ključna karika u razvoju procesora, koji je samo prvi korak u dugoročnom planu europske digitalne neovisnosti.
Nakon predavanja smo ga odlučili „privesti“ na razgovor kako bi nam dodatno pojasnio zbog čega je važno da Europa proizvodi vlastite procesore.
VIDI: Zašto je digitalni suverenitet važan? I prije svega, zašto je važan Europi?
Mario Kovač: Važan je zbog svih onih područja, industrije i društva koje sam spomenuo u prezentaciji. Krenimo od industrije. Da bi imali industriju koja može napraviti proizvode koji su bolji, jeftiniji i koji brže dođu na tržište nego proizvodi iz iste domene nekih drugih zemalja, morate imati nekakve računalne sustave koji će vam omogućiti da takav proizvod razvijete prije konkurencije.
Ako nemate takve nekakve velike sustave koji su efikasniji nego sustavi u nekim drugim zemljama, onda će vam proizvodi jednostavno dolaziti sporije na tržište, ili će biti skuplji, ili će biti manje kvalitetni.
Druga stvar mi je, ako sad govorimo o nekakvim infrastrukturnim stvarima, morate biti sigurni da nitko ne može špijunirati poruke vaše vlade, industriju, medicinski sustav, porezni sustav, banke, kroz kanale za koje ste smatrali da su sigurni.
Treća stvar je ono što sam rekao za zdravstvo, gdje vi, ukoliko želite imati zdravu naciju koja se normalno razvija, koja se efikasno razvija, morate imati tehnologiju. Zdravstvo je danas enormno skupo. Kao društvo želimo optimirati troškove zdravstvenog sustava na način da sa naprednim tehnologijama ili algoritmima napravimo preventivno neke stvari koje sprečavaju skupo liječenje ili ukoliko dođe do bolesti, efikasnije liječenje. To će društvo kao cjelina biti zdravije, veselije, efikasnije i bolje.
Zašto je to bitno za Europu? Vjerojatno ste čitali u posljednje vrijeme da je SAD ograničila izvoz AI čipova. AI je dio naše nekoj budućnosti. Koliko efikasno ćemo razviti algoritam za AI ili će neko drugi biti deset godina prednosti u odnosu na naše rješenje, će rezultirati time koliko ćemo u budućnosti biti konkurentni.
Uzmimo jedan dobar primjer, a to je autoindustrija. Današnji novi automobili su manje auti, a više su računala. Znači, razina 4 i 5 samostalne vožnje zahtijeva užasno puno procesiranja podataka u autu. Za to nam trebaju napredni čipovi, za to će nam trebati nekakva umjetna inteligencija u skoroj budućnosti.
Ako nemamo takvu industriju koja nam može dati potrebne čipove, nego se oslanjamo da ćemo to moći negdje kupiti, pitanje je hoće li nam dati najbolje verzije ili će vam nam dati nekakvu verziju od prije pet godina pa ćemo na kraju dobiti aute koji su slabije kvalitete. Tako da je užasno puno tih segmenata, društva i industrije povezano.
VIDI: U inicijativu se uključio FER. Koja je njegova uloga?
Mario Kovač: Sudjelujemo u razvoju oba tipa procesora. Znači, u Rhea procesoru sudjelujemo zajedno sa našim partnerima na projektu u razvoju samog procesora,verifikacije njegovim verifikacijama prije nego što ono ide u samu proizvodnju.
U području EPAC-a, znači RISC-V procesora, radimo u razvoju napredne floating point jedinice, tj. pipeline floating point jedinice koja ide u vektorski procesor. To su naša dva core dijela i ono za što smo zaduženi. Vodimo cjelokupnu diseminaciju i komunikaciju projekta na globalnom razini.
VIDI: Koji će onda biti benefiti za FER ili čak i za Hrvatsku u inicijativu?
Mario Kovač: U zadnjih nekoliko godina smo među studentima počeli uvoditi digitalni dizajn procesora kao nekakve nove teme koja im se nude pored standardnih tema koje su već bile prisutne. Želimo, s obzirom na to da u cijeloj Europi fali dizajn inženjera (zbog toga jer ih Europa i europska industrija stvari nije trebala desetljećima) da ćemo se više uključiti u edukacijskom sektoru, a isto tako se nadamo da u određenom trenutku privući industrijske partnere u Hrvatsku gdje ćemo također poslovni dio podignuti na neku višu razinu.
Smatram da imamo benefite na nekoliko strana. I ono što je dobra stvar, smatram da smo sada u cijeloj Europi, u ovim konzorcijima gdje smo bili prisutni već dugo vremena, prepoznati kao zemlja gdje se može raditi napredan razvoj.
VIDI: Trenutno se razvijaju dvije vrste procesora, ali to nije sad konačan doseg suvereniteta. Koji je sljedeći, dugoročni korak za Europu?
Mario Kovač: Dugoročni korak je ono što do sad nisam dovoljno naglasio, a to je razvoj velikih data centara, odnosno exascale centara. Sve je veća potražnja za resursima na kojima se može razvijati ili koristiti AI.
Europa je krenula u tom smjeru i pokušava ne zaostajati za Amerikom i Kinom. Jedna od stvari kad razvijamo prve generacije tih procesora, jest razvijati nekoliko podgeneracija. Znači, jedni koji će ići u klasične data centre za uobičajeno obrađivanje.
Drugi koji će imati specifične proširenje akceleratora za AI, kako bi se mogla postići veća energijska efikasnost. Treća serija će ići u Edge HPC. To je jedna nova niša koja se javlja zbog toga što se dosta podataka pokušava obraditi na mjestu gdje se oni stvaraju, da se ne šalju u neke središnje data centre gdje bi se potom obrađivali.
Tako da će za takve Edge HPC centre trebati imati drugačiju arhitekturu procesora koje možda neće biti snažna kao ova u data centrima, ali će efikasnije obrađivati neke stvari. Kad govorimo sa Edge HPC, onda dolazimo i do ovog područja gdje Europa trenutno ima jaku industriju, a to je automobilska.
Za automobilsku industriju morati ćemo imati posebne verzije tehničkog procesora koji će kao prvo morati raditi na visokim i niskim temperaturama, zatim će morati imati određene zaštite koje ima elektronika u automobilu, što znači će takvi procesori morati biti cerfificirani.
To su sve neki daljnji koraci koji idu iz ovog osnovnog dizajna. Sljedeći veliki korak je taj da mi u Europi počnemo proizvodimo vlastite čipove, zato jer se jednostavno geopolitička situacija u svijetu svakog dana mijenja. Vrlo teško je predvidjeti što će se dogoditi. Prije deset godina ne bi mogli reći da će se dogoditi stvari koje se danas događaju.
Što će biti za deset godina, teško da može itko predvidjeti. Moramo biti sigurni da ćemo neke od tih tehnoloških stvari moći proizvesti u Europi. A isto tako je jako velika stvar da ćemo morati educirati veliki broj novih inženjera koji su i programeri i hardverski dizajneri, a koji će se moći prilagoditi na novim tehnologijama.
Naime ono što smo mi svi navikli je nekakav klasičan način, linaran način programiranja koji danas postoji. Gdje imate metode, gdje vi automatski neke stvari offloadate na različite jezgre, što opet ne radi idealno. Nove generacije mladih ljudi koji znaju razlike u arhitekturama procesora, koji su u mogućnosti prepoznati neki paralelizam i distribuirati ga na veliki broj paralelnih procesa koji se odvijaju na različitim arhitekturama, će biti izuzetno traženi i izuzetno konkurentni u nekim budućim razvojima.
VIDI: Imamo li takve mlade ljude na FER-u?
Mario Kovač: Rekao bih da imamo, ne samo na FER-u, nego ih imamo u cijeloj Hrvatskoj. FER i ostale institucije su dobre koliko su dobri mladi ljudi koji dođu na njih. Mi zbiljno imamo veliku sreću da nam dolaze fantastični mladi ljudi nakon završene gimnazije i mnogo ih je izuzetno zainteresirano za nove teme i nova područja koja se pojavljuju.
Smatram da s njima idemo u svijetlu budućnost.
Učitavam komentare ...