Na jezgru Zemlje pada željezni snijeg

Ekstremno vruća unutrašnjost našeg planeta nije mjesto gdje biste očekivali da ćete pronaći snijeg, ali francuski znanstvenici vjeruju da na Zemljinu jezgru pada željezni snijeg.

Nova studija koju je proveo dr. geofizike Ludovic Huguet s francuskog Sveučilišta Grenoble Alpes u suradnji sa svojim kolegama, modelirala je dinamiku u laboratoriju i otkrila da bi željezni snijeg na nekim planetima mogao uključiti i isključiti magnetska polja.

S tisućama kilometara stijena između nas i jezgre, teško je znati što se tamo dolje događa. Kako bi dobili uvid, znanstvenici proučavaju kako se seizmički valovi kreću kroz različite slojeve, a promjene u njihovoj brzini otkrivaju tragove od čega su različiti dijelovi napravljeni.

U novoj studiji, znanstvenici su napravili laboratorijski eksperiment koji je oponašao fiziku stvaranja i protoka željeznog snijega, kako bi vidjeli što bi se moglo događati unutar planeta. Ironično, eksperiment je zamijenio željezni snijeg za uobičajenu vrstu, koristeći spremnik vode hlađen odozdo, sa slojem slane vode na dnu kako bi se spriječilo lijepljenje kristala leda.

Tim je otkrio kako su se donji slojevi vode hladili, kristali leda su se formirali i zatim plutali prema gore, prije nego što su se otopili kada su stigli do toplije vode u gornjem dijelu spremnika. Struje koje je ovaj proces potaknuo na kraju su zagrijale donje slojeve i neko vrijeme spriječile stvaranje novih kristala leda. To je usporilo strujanje, dopuštajući da se voda na dnu ohladi i ubrzo su se formirali novi kristali, čime je proces započeo iznova. Cijeli ciklus je trajao oko 23,3 minute.

Tim je rekao da bi se sličan ciklus mogao događati u unutrašnjosti planeta, iako u mnogo većoj mjeri. To bi potaknulo unutrašnje protoke tekućine u rastaljenom željezu i imalo intrigantnu nuspojavu, jer bi magnetsko polje planeta toliko fluktuiralo u snazi ​​da bi se pojavljivalo i nestajalo u periodičnim intervalima.

To očito nije slučaj sa Zemljom, koja ima jako magnetsko polje, ali bi mogao biti slučaj sa tijelima sa slabijim magnetskim poljima, poput Merkura (slika gore) ili Jupiterovog mjeseca Ganimeda. Mada još ostaju brojna pitanja na koja treba odgovoriti, ovo je vrlo intrigantna ideja.

Istraživanje objavljeno u časopisu Geophysical Research Letters možete pronaći na ovoj poveznici.