Ivo Elezović o Zagrebačkom računalnom savezu

Zagrebački računalni savez je do sada organizirao čak 14.500 radionica povezanih s edukacijama rada s novim tehnologijama, te se bavi pripremom talentiranih, ali i motiviranih učenika za natjecanja u programiranju - po čemu su poznati u cijelom svijetu, jer su se nerijetko ti učenici kao članovi reprezentacije vraćali s medaljama oko vrata.

Od ovog zaista fascinantnog broja održanih radionica, 2.200 radionica je organizirano za učenike razredne nastave, 77 kampova za 4.000 sudionika, više od sto mini priprema i vikend akceleracija, 150 edukacijskih natjecanja s 1.200 kola i 3.500 autorskih zadataka, te su kroz učeničke rezultate, koji nisu zabilježeni ni u jednom drugom sustavu edukacije i praćenja mladih talenata, prepoznati kao tvornica medalja.

Povod za naš razgovor je novi tajnik Zagrebačkog računalnog saveza, uspješni poduzetnik i izdavač znanstvene literature Ivo Elezović, nekad i sam mladi mentor prvih radionica programiranja, a sada nasljednik legendarnog Zdravka Škokića, bivšeg tajnika saveza koji je tri desetljeća vodio brigu oko toga da mehanizam saveza odlično funkcionira.

Tajnik je u ovakvim organizacijama važna točka jer on je spiritus movens, duh koji pokreće sve silnice pa će energija novog tajnika u ZRS-u sigurno postaviti novi smjer. Zato nas zanima odgovor na nekoliko naših pitanja koja smo u ugodnom razgovoru postavili novom tajniku.

VIDI: Iako ste prije 30 godina krenuli iz skromnih dvorišnih prostorija u Ilici 53a, još uvijek kao podstanari postižete nevjerojatne uspjehe na državnoj i svjetskoj razini - pa je li to slučajan pozitivan niz ili je tajna u privlačenju najboljih odličnim metodama podučavanja i pripremama za natjecanja?

Istina je, bili smo podstanari od 1995. do prve polovice ove godine, kada nas je Hrvatska zajednica tehničke kulture, nažalost, premjestila na ulicu. Ostali smo bez prostora u kojem možemo obavljati naše edukacije. Naši uspjesi nisu slučajni, uvijek su bili temeljeni na tome da tražimo najbolje, koji onda kroz svoj inherentni rad, žar i želju za znanjem prenose svoja relevantna iskustva s natjecanja na sljedeće generacije. Mi se 30 godina bavimo natjecanjima. Neprestano imamo niz internih natjecanja za razne programske jezike za djecu različite dobi u raznim područjima, od kikića drugog razreda osnovne škole koje učimo osnovama algoritama, pa do maturanata. Oni najmanji ne uče se samo programiranju, već nauče kako se nositi s pritiskom na natjecanjima, dok maturanti koji imaju dovoljno iskustva u tome prenose to svoje stečeno znanje na nove generacije.

Predavači su bili učenici srednjih škola, studenti i poststudenti koji su osvajali državne nagrade i osvajali medalje na olimpijadama.

Nema bolje osobe koja može ta razmišljanja i iskustva sa natjecanja prenijeti na mlađe. To je naša tajna uspjeha.

Daleko od toga da školski mentori ne rade svoj posao, neki rade više, neki manje - ali na kraju je, kad djeca odu na olimpijadu i mentor ih prati, glavnina posla već obavljena prije kod nas.

Kada se zbroji količina medalja na juniorskim olimpijadama zadnjih 10 godina, ZRS-ovi polaznici imaju više medalja nego neke države. 

VIDI: Ono što je specifično za vas jest da ste kao mladi čovjek bili predavač, a danas ste postali tajnik u poslu u kojemu nema puno novaca, ali ima puno talenata. Što vam je bila motivacija da preuzmete ovu funkciju koja donosi puno izazova i posla, a i sami ste poduzetnik s obvezama? 

Iskreno, ljubav prema tome i želja da, kao prvo, pomognem ZRS-u jer sam i sam roditelj, i moje vlastito dijete je polaznik ZRS-a. Kad sam se vratio nakon svih tih godina, vidio sam s kojim se izazovima ZRS suočava te shvatio da se mogu sada posvetiti tome što volim i da sve svoje znanje i iskustvo koje sam stekao tijekom 20 godina studiranja i rada u IT industriji, mogu pokušati iskoristiti da pomognem ZRS-u da se digne na noge. Jer ZRS je u niši gdje nema novaca. Kako većina novca dolazi iz grada Zagreba to je premalo i moramo se osloniti na donacije i članarine. 

VIDI: Koliko grad Zagreb izdvaja za tehničku kulturu, u što je uključeno izdvajanje za aktivnosti poput vaše? Je li vam to dovoljno?

Grad Zagreb prema zakonu o tehničkoj kulturi izdvaja novac za različite aktivnosti poput modelarstva, raketarstva, astronomije i mnoge druge, pa mi kao računarci dobijemo manji dio tog novca koji nije dovoljan za neko normalno funkcioniranje niti za neke prosječne, a kamoli vrhunske rezultate kakve mi godinama pokazujemo.

Evo za slikoviti primjer, davne 1999. godine grad Zagreb je za sve aktivnosti tehničke kulture u gradu izdvajao milijun eura, no 25 godina kasnije izdvaja isti iznos, dok se u isto vrijeme proračun povećao s 0,5 milijarde eura na današnjih 2,94 milijarde eura. Dakle, to je vrlo vrlo mali postotak ukupnog proračuna, manje od 0,5% i to na sve aktivnosti tehničke kulture, a mi smo samo manji dio toga.

Zato se oslanjamo na donacije i članarine te se dosta trudimo naći alternativne metode financiranja kako bi ovakva organizacija opstala i ojačala, s obzirom kakve rezultate godinama postiže te promovira Zagreb i državu kao zemlju znanja i talenata. No tko zna, možda preko velikih tvrtki možemo doći do nekih programa pomoći kako bismo ih spojili s malim talentima koji mogu jednom biti njihovi zaposlenici, i na tome upravo radimo.

VIDI: Hoće li masovni ulazak umjetne inteligencije, odnosno LLM-ova u procese programiranja samo učenje programskih jezika učiniti neatraktivnim među mladim ljudima? 

Ovisno o tome kako se ti sustavi prezentiraju, ne samo djeci, nego i IT kompanijama. Trenutačno pratimo kako funkcionira uvođenje LLM-ova u IT tvrtke - vidimo prvo masovna otpuštanja, i onda žaljenja. Trenutačno su LLM-ovi sjajni kada je u pitanju proza, tekst, izrada ilustracija, videa. Oni stvarno u tome mogu ubrzati, no u IT industriji oni moraju biti vrlo strogo nadgledani. Što je, naravno, problem jer unutar par zadnjih godina imamo ispuhivanje IT balona, no netko te sustave mora održavati, graditi, povlačiti kabele, projektirati velike server sale.

LLM-ovi su odlični za ubrzavanje rada, ali nikako za samostalni posao. Nikada neće nedostajati programera u onim tvrtkama koje odgovorno posluju.

VIDI: Kakav je interes učenika za tehničku kulturu, za vaše aktivnosti konkretno?

Varira, nama nikada ne pada interes djece, problem je osigurati dovoljan broj učionica. Mi ovdje pričamo o novim generacijama. Za aktivnosti poput naših interesiraju se ona djeca koju zanima inženjerstvo.

VIDI: Hoće li se ZRS otvoriti prema drugim aktivnostima osim natjecateljskim?

Da, apsolutno, to je plan jer nisu sva djeca kompetitivno nastrojena. Primjerice, digitalni crtež, animacija, dizajn, 3D modeliranje, održavanje operacijskih sustava, naučiti kako postaviti servere i cijele stackove da nakon završene škole mogu odmah tražiti posao.

VIDI: Ima li ZRS planova aktiviranja svojih bivših članova?

Na tome radimo svake godine. Pitamo bivše polaznike da se uključe u izradu programa i aktivaciju da podijele svoje znanje s novim generacijama. Ove godine smo na ljetnom kampu stvorili aktivnosti povezane s digitalnim crtežima i odziv je bio sjajan.

VIDI: Kakvi su planovi nakon skore proslave jubileja?

Iza nas je 300 osvojenih medalja, preko 50 olimpijskih medalja, to nisu male brojke - to je ogroman rad. Gradski ured za obrazovanje je nažalost prema nama maćehinski nastrojen. Godinama pokušavamo formalno putem dopisa i mailova doći do njih da vidimo što možemo napraviti po pitanju prostora, jer mi smo ipak Zagrebački  računalni savez s izuzetnim rezultatima koji promoviraju grad u svijetu - ali pravog odgovora s njihove strane nema. Osjećaj nam je da grad ne shvaća koliko je kritično da se danas mladi educiraju u novim tehnologijama. No, radimo na tome da se povežemo s velikim domaćim i stranim IT tvrtkama kroz sponzorstva te da popunimo prostor izvrsnim kadrovima - našim članovima, koji su praktički već prošli onboarding zahvaljujući vrhunskim alumnijima prisutnima u gotovo svim bitnim tvrtkama, a koji nam pomažu ostvarivati kontakte. Vjerujemo da ćemo uspjeti dovesti ZRS na iduću razinu organizacije s novim pričama o uspjesima.