Ozempic nije zdrav za gubljenje težine

Popularni GLP-1 lijekovi, koji su kod nas poznati po nazivima Ozempic i Rybelsus, razvijeni za liječenje dijabetesa, pomažu mnogim ljudima da izgube ogromne količine kilograma, ali ne uspijevaju pružiti ključno poboljšanje funkcije srca i pluća neophodno za dugoročno dobro zdravlje, upozoravaju stručnjaci Sveučilišta u Virginiji UVAHealth u novom radu objavljenom u časopisu JCEM.

Istraživači naglašavaju da gubitak težine povezan s GLP-1 lijekovima ima mnoge jasne zdravstvene prednosti za osobe s pretilošću, dijabetesom tipa 2 i zatajenjem srca, uključujući poboljšanje kontrole šećera u krvi, kratkoročne kardiorenalne koristi i poboljšanja u ishodima preživljavanja.

No, liječnici će možda morati razmotriti preporuku programa vježbanja ili razviti druge pristupe, poput dodataka prehrani ili komplementarnih lijekova, kako bi pomogli pacijentima s GLP-1 da dugoročno ostvare pune kardiorespiratorne koristi značajnog gubitka težine, kažu istraživači.

"Neki pacijenti su mi doslovno rekli da osjećaju da gube mišiće ili da im mišići nestaju dok uzimaju ove lijekove", rekla je istraživačica dr. Zhenqi Liu, profesorica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Virginiji te bivša voditeljica Odjela za endokrinologiju i metabolizam Sveučilišta u Virginiji. "Ovo je ozbiljna stvar. Mišići, posebno aksijalni mišići, ključni su za držanje, tjelesnu funkciju i opće blagostanje. Gubitak nemasne tjelesne mase može povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti, smrtnosti od svih uzroka i smanjene kvalitete života. Moramo se pobrinuti da pacijenti kojima su propisani ovi lijekovi već nisu u riziku od pothranjenosti ili niske mišićne mase."

Iako GLP-1 lijekovi pomažu ljudima da izgube masnoću, to dolazi i s gubitkom mase bez masti, od čega mišićna masa čini 40% do 50%. Zapravo, gubitak mase bez masti čini 25-40% ukupno izgubljenih kilograma, dok smanjenje mase bez masti povezano sa starenjem iznosi samo 8% po desetljeću.

Liu i njezini suradnici, željeli su bolje razumjeti potencijalne dugoročne posljedice ovog gubitka mišića, pa su pregledali dostupne podatke o učincima lijekova na kardiorespiratornu kondiciju ili CRF.

CRF (ili VO2 max) je mjera koliko dobro tijelo može koristiti kisik tijekom vježbanja. To je praktičan način za liječnike da procijene koliko dobro srce, pluća, mišići i krvne žile rade zajedno, a koristi se za predviđanje smrtnosti od svih uzroka i kardiovaskularnih bolesti.

Pacijenti s pretilošću često imaju nizak CRF. U nekim slučajevima to je zato što osobi nedostaje mišićne mase; u drugima osoba može imati dovoljno mišića, ali kvaliteta tih mišića je ugrožena masnoćom koja je u njih prodrla.

„Kardiorespiratorna kondicija snažan je prediktor rizika od smrtnosti od svih uzroka i kardiovaskularnih bolesti u nizu populacija, uključujući pretilost, dijabetes i zatajenje srca“, rekao je Angadi, fiziolog kardiovaskularnih vježbi s Odjela za kineziologiju Sveučilišta Virginia. „U nedavnoj studiji naše grupe koja je ispitala ishode smrtnosti gotovo 400.000 pojedinaca diljem svijeta, otkrili smo da je CRF daleko superiorniji od statusa prekomjerne težine ili pretilosti za predviđanje rizika od smrti. Zapravo, nakon što je CRF uzet u obzir, tjelesna težina nije uspjela predvidjeti rizik od smrtnosti. Zato je toliko važno razumjeti učinke ove nove klase lijekova na nju.“

U svom pregledu dostupne medicinske literature, istraživači su otkrili da GLP-1 lijekovi poboljšavaju određene mjere srčane funkcije, no ta poboljšanja se ne prevode u značajna poboljšanja u VO2 max.

Neke manje studije, napominju, sugerirale su da tjelovježba može pomoći u poboljšanju VO2 max kod pacijenata koji uzimaju GLP-1 lijekove, ali te studije su imale slabe kontrole i potrebne su veće, dobro osmišljene studije kako bi se to potvrdilo.

Istraživači na kraju zaključuju da GLP-1 lijekovi „značajno smanjuju tjelesnu težinu i pretilost, uz značajan gubitak FFM-a [masne mase bez masti], ali bez jasnih dokaza o poboljšanju CRF-a“. I dalje su zabrinuti da bi to moglo utjecati na metaboličko zdravlje pacijenata, njihov zdravstveni vijek i ukupnu dugovječnost. Potiču dodatna istraživanja kako bi bolje razumjeli učinke lijekova i osigurali da pacijenti dobiju najbolje moguće ishode.

Međutim, napominju da postoje obećavajući znakovi da bismo mogli razviti lijekove koji će pomoći, poput monoklonskog antitijela koje je već u razvoju i koje bi moglo nadoknaditi gubitak mišićne mase.