Računala pokretana gljivama

Gljive su odavno prepoznate po svojoj iznimnoj otpornosti i jedinstvenim svojstvima. Njihove urođene sposobnosti čine ih savršenima za bioelektroniku, područje u nastajanju koje bi, za računalstvo sljedeće generacije, moglo pomoći u razvoju novih materijala.

Istraživači sa Sveučilišta Ohio State nedavno su otkrili da se uobičajene jestive gljive, poput shiitake gljiva, mogu uzgajati i obučavati da djeluju kao organski memristori, vrsta procesora podataka koji može pamtiti prošla električna stanja.

Njihovi su nalazi pokazali da ovi uređaji temeljeni na shiitake gljivama ne samo da pokazuju slične memorijske efekte kao i čipovi temeljeni na poluvodičima, već se mogu koristiti i za stvaranje drugih vrsta jeftinih, ekološki prihvatljivih računalnih komponenti inspiriranih mozgom.

„Mogućnost razvoja mikročipova koji oponašaju stvarnu neuronsku aktivnost znači da vam ne treba puno energije za stanje pripravnosti ili kada se stroj ne koristi“, rekao je John LaRocco, glavni autor studije i znanstveni istraživač na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Ohio State. „To je nešto što može biti ogromna potencijalna računalna i ekonomska prednost.“

Gljivična elektronika nije novi koncept, ali je postala idealni kandidat za razvoj održivih računalnih sustava. To je zato što minimizira električni otpad jer je biorazgradiva i jeftinija za izradu od konvencionalnih memristora i poluvodiča, koji često zahtijevaju skupe rijetke zemne minerale i velike količine energije iz podatkovnih centara.

„Micelij kao računalna podloga već je prije istraživan u manje intuitivnim postavkama, ali naš rad pokušava pomaknuti granice jednog od ovih memristivnih sustava“, rekao je LaRocco.

Kako bi istražili mogućnosti novih memristora, istraživači su uzgajali uzorke shiitake i šampinjona. Nakon što su sazreli, dehidrirani su kako bi se osigurala dugoročna održivost, spojeni na posebne elektroničke krugove, a zatim podvrgnuti strujnom udaru pri različitim naponima i frekvencijama.

„Spojili bismo električne žice i sonde na različitim točkama gljiva jer različiti dijelovi imaju različita električna svojstva“, rekao je LaRocco. „Ovisno o naponu i povezivosti, vidjeli smo različite performanse.“

Nakon dva mjeseca, tim je otkrio da kada se koristi kao RAM (računalna memorija koja pohranjuje podatke), njihov gljivasti memristor može prelaziti između električnih stanja brzinom do 5850 signala u sekundi, s točnošću od oko 90%. Međutim, performanse su padale s povećanjem frekvencije električnih napona, ali slično kao i kod pravog mozga, to se moglo popraviti spajanjem više gljiva u strujni krug.

Sveukupno, njihovo istraživanje detaljno opisuje koliko je iznenađujuće lako programirati gljive da se ponašaju na neočekivane i korisne načine, rekla je Qudsia Tahmina, koautorica studije i izvanredna profesorica elektrotehnike i računarstva na Državnom sveučilištu Ohio. Štoviše, to je primjer kako tehnologija može napredovati kada se oslanja na prirodni svijet.

Ovo istraživanje objavljeno u časopisu PLOS ONE možete pronaći na ovoj poveznici.

Nije nam poznato možete li računalo  od gljiva pojesti kad ogladnite od programiranja i gaminga.