Prva studija rada mozga u letu na pilotima lovaca

Letovi u svemir stvaraju veliki stres na tijelo i mozak. Nova studija znanstvenika Sveučilišta u Antwerpenu pokušava otkriti kako letovi koji uključuju izlaganje značajnim promjenama g-sila utječu na funkcioniranje mozgova pilota i astronauta.

Točnije rečeno, istraživači žele razumjeti učinak promjene gravitacijskih uvjeta na sposobnost mozga da se prilagodi. Mada je istraživanje prvenstveno namijenjeno utjecaju leta na astronaute, istraživači su se poslužili pilotima borbenih lovaca F16 za koje se zna da moraju izdržati promjenjive razine gravitacije i biti sposobni brzo obraditi često proturječne senzorne informacije.

"Piloti borbenih zrakoplova imaju neke zanimljive sličnosti s astronautima, kao što je izloženost promijenjenim g-razinama i potreba za tumačenjem vizualnih informacija i informacija koje dolaze iz pokreta glave i ubrzanja", rekao je profesor Floris Wuyts sa Sveučilišta u Antwerpenu, viši autor studije.

Studija je ispitivala mozgove pilota borbenih aviona F16, uspoređujući razlike između muških pilota s prosječno 1025 sati iskustva letenja F16 u odnosu na kontrolnu skupinu nepilota. Sudionici su snimljeni magnetskom rezonancijom (MRI) kako bi se promatrale promjene u funkcionalnoj povezanosti mozga, odnosno otkrilo kako različite regije mozga međusobno djeluju.

Osim proučavanja razlika u funkciji mozga između pilota i nepilota, istraživači su promatrali je li količina vremena leta koje je pilot skupio utjecala na funkcionalnu povezanost mozga i neuroplastičnost.

Uspoređujući pilote s nepilotima, podaci su pokazali da kod pilota postoji veća povezanost između područja mozga koja obrađuju vizualne informacije i informacija o promjenama položaja glave, smjera i pokreta (vestibularne informacije).

Piloti s više sati leta pokazali su veće promjene u mozgu nego manje iskusni piloti, što sugerira da se neuroplastičnost povećala proporcionalno s iskustvom leta. Nadalje, iskusniji piloti pokazali su povećanu povezanost u područjima mozga odgovornima za obradu složenih informacija potrebnih za letenje mlažnjakom.

"Pokazujući da se vestibularne i vizualne informacije drugačije obrađuju kod pilota u usporedbi s nepilotima, možemo preporučiti da su piloti prikladna studijska grupa za stjecanje boljeg uvida u prilagodbe mozga neuobičajenim gravitacijskim okruženjima, kao što je tijekom svemirskih letova", rekla je dr. Wilhelmina Radstake, prva autorica studije.

Novu studiju objavljenu u časopisu Frontiers in Physiology možete pronaći na ovoj poveznici.