Globalna temperatura viša nego što smo mislili

Globalno zagrijavanje neprestano napreduje. Brzina kojom će se to dogoditi sada se može predvidjeti točnije nego ikad prije, zahvaljujući metodi koju je razvio istraživač klime Gottfried Kirchengast i njegov tim na Sveučilištu u Grazu.

Po prvi put, ova metoda omogućuje pouzdano praćenje klimatskih ciljeva Pariškog sporazuma i pokazuje da temperature rastu brže nego što se očekivalo u najnovijem izvješću IPCC-a. Novi nalazi su objavljeni u znanstvenom časopisu Communications Earth & Environment.

U Pariškom sporazumu iz 2015. godine, međunarodna zajednica zemalja složila se ograničiti globalno zagrijavanje na znatno ispod 2 °C, a po mogućnosti na 1,5 °C, u usporedbi s predindustrijskim razinama. 

To se odnosi na porast globalne temperature zraka na površini, procijenjen u bilo kojem trenutku kao prosjek tijekom 20 godina. Najnovije izvješće IPCC-a očekivalo je da će se prag od 1,5 °C dosegnuti između 2030. i 2035. godine. Istraživač klime Gottfried Kirchengast iz Wegenerovog centra i Instituta za fiziku Sveučilišta u Grazu sada mora revidirati ovu procjenu:

„Naši novi rezultati pokazuju da ćemo prijeći ovu granicu već 2028. - s rasponom standardne devijacije od plus/minus dvije godine. Referentni zapis koji smo razvili pokazuje porast globalne temperature s neviđenom pouzdanošću i stoga nam prvi put omogućuje da predložimo i ljestvicu procjene kako bismo provjerili ispunjavaju li se ili ne ispunjavaju Pariški klimatski ciljevi“, ističe znanstvenik.

Iznad oceana, konvencionalno praćenje globalnog zagrijavanja ne koristi temperaturu zraka iznad površine vode, već temperaturu gornjih nekoliko metara morske vode, primjerice onu koju izravno bilježe plutajuće plutače. To rezultira nesigurnošću koja se do sada nije mogla pravilno ispraviti.

Istraživači sa Sveučilišta u Grazu sada su u tome uspjeli. Na temelju najboljih dostupnih izvora podataka iz međunarodnih klimatskih centara, izračunali su novi referentni rekord za razdoblje od 1850. do 2024., nadopunjen predviđanjima do 2034. i scenarijima do 2050. 

„Naši podaci pokazuju šest posto veći porast globalne temperature površinskog zraka nego konvencionalno praćenje“, kaže Kirchengast. „I možemo razlikovati porast temperature uzrokovan ljudskim djelovanjem od specifičnih klimatskih pojava poput El Niña i drugih prirodnih fluktuacija te predvidjeti prosječnu godišnju temperaturu bilo koje tekuće godine, kao što je sada za 2025., već od kolovoza“, dodaje koautor publikacije, Moritz Pichler iz Wegenerovog centra.

Nadovezujući se na pouzdano praćenje globalnog zatopljenja, istraživači predlažu ljestvicu procjene s četiri stupnja kako bi se kvantitativno procijenilo u kojoj se mjeri ispunjavaju ili ne ispunjavaju Pariški klimatski ciljevi.

„Ovo stvara potpuno novu osnovu za procjenu usklađenosti za političku i pravnu provedbu sporazuma“, objašnjava Kirchengast koji predlaže daljnju standardizaciju u kontekstu Svjetske meteorološke organizacije i IPCC-a, kako bi se to osiguralo kao službena metoda procjene za zemlje članice Pariškog sporazuma. 

„Važno je osigurati jasnoću za Pariške klimatske ciljeve kako bi kreatori politika i svi mi znali gdje se zapravo nalazimo i što je potrebno da bismo ih ispunili“, naglašava istraživač, predlažući kao dopunu cilju od 1,5° C da se neprecizna formulacija 'znatno ispod 2°C' čvrsto definira kao 'ispod 1,7°C'. 

„Krajnje je vrijeme da se ovi međunarodno obvezujući ciljevi za ograničavanje globalnog zatopljenja učine doista mjerljivima i provjerljivima kako bi se poduprla hitno potrebna klimatska akcija općevažećom klimatsko-fizikalnom osnovom“, zaključuje Kirchengast.