Nalazite se
Članak
Objavljeno: 27.02.2022. 13:17

Aston University 

Bioaktivno staklo smrtonosno za bakterije

Znanstvenici su kreirali bioaktivno staklo koje je 100 puta smrtonosnije za bakterije od postojećih.

Bioaktivno staklo smrtonosno za bakterije

Već neko vrijeme se antimikrobni materijal poznat kao bioaktivno staklo nudi za upotrebu u primjenama kao što su medicinski implantati, bolničke površine i zavoji za rane. Sada znanstvenici izvještavaju da su povećali njegov učinak ubijanja bakterija za više od 100 puta.

Tipično bioaktivno staklo uključuje nanočestice specifičnog antibakterijskog metalnog oksida. Stoga bi se moglo pretpostaviti da bi se, ako se koriste dvije vrste oksida, učinak udvostručio.

Međutim, istraživači s britanskog Sveučilišta Aston otkrili su da ovisno o tome koja su dva metalna oksida kombinirana, dobiveno bioaktivno staklo zapravo može biti puno učinkovitije od stakla napravljenog s bilo kojim od oksida samostalno.

Predvođen prof. Richardom Martinom, tim je stvorio uzorke bioaktivnog stakla koje je sadržavalo samo cink, bakar ili kobalt, zajedno s uzorcima koji su uključivali dva metalna oksida u različitim kombinacijama. Svaki od ovih uzoraka mljeven je u prah, steriliziran, a zatim dodan kolonijama bakterija Escherichia coli i Staphylococcus aureus, te kulturama gljivica Candida abicans.

Nakon 24 sata, staklo koje je kombiniralo bakar s cinkom ili kobaltom pokazalo se preko 100 puta učinkovitijim u ubijanju E. coli od uzoraka koji su sadržavali samo jedan oksid. Staklo koje je specifično kombiniralo bakar s cinkom bilo je slično učinkovito u iskorjenjivanju S. aureus. S druge strane, pokazalo se da staklo napravljeno kombinacijom kobalta i cinka najbolje ubija gljivice.

"Bilo je uzbudljivo provoditi naše eksperimente i pronaći nešto što je znatno bolje u zaustavljanju infekcije i moglo bi potencijalno smanjiti broj propisanih antibiotskih tretmana", rekao je Martin. "Vjerujemo da kombiniranje antimikrobnih metalnih oksida ima značajan potencijal za brojne primjene."

Istraživanje je opisano u radu koji je nedavno objavljen u časopisu ACS Biomaterials Science & Engineering i možete ga pronaći na ovoj poveznici.

Vezani sadržaji
Komentari

Učitavam komentare ...

Učitavam













       

*/-->