Tvornica darovitih proslavila je 30 godina

Najplodniji zagrebački pogon uspješan u stvaranju najveće dodane vrijednosti je onaj Zagrebačkog računalnog saveza, koji je proslavio svojih 30 godina, o čemu svjedoči neki dan otvorena izložba u kojemu su pokazali kako se postiže visoka produktivnost po četvornom metru prostora.

Naime, nakon 30 godina te 14.700 održanih  radionica, 80 kampova, 3.600 zadataka, 180 natjecanja i 700 ogleda, Zagrebački računalni savez proizveo je desetke zlatnih medalja sa svojim nadarenim učenicima na domaćim i svjetskim natjecanjima ali je ujedno na svoju godišnjicu  ostao bez i jednog četvornog metra prostora u kojem može obavljati svoju plemenitu aktivnost, ipak nadajući se da će mu grad Zagreb konačno naći primjereni prostor u kojem će nastaviti svoju uspješnu misiju.

Ulazimo u galeriju „Vladimir Horvat“ i već na prvom zidu jasan je početak priče. U malom prostoru u Ilici 53a, koji je 1995. uz potporu Grada Savez dobio na korištenje upravo od domaćina izložbe ZZTK, nekoliko godina nakon izborene slobode rodit će se jedna jednostavna ideja o služenju hrvatskoj izvrsnosti.

Ta početna misao vodilja nastala je 1999. godine i postala identitetom zajednice: „+1 izvrstan za bolju Hrvatsku“, kao temelj svega što slijedi. Iz nje je izrastao projekt „Za hrvatsku darovitost“, koji je definirao programe i aktivnosti Saveza zbog kojih je zajednica darovitih snažno narasla. Ta misao i projekt nisu bili tek puki slogan ZRS‑a — nego obveza prema svakom djetetu koje uđe u Savez.

Trideset godina rada u brojkama

Kako se krećemo dalje, zidovi se pune brojkama koje su rezultat tridesetogodišnjeg rada: 14.700 radionica, 80 kampova, 3600 zadataka, 180 natjecanja, 700 ogleda. Sve je prikazano jednostavno, bez dramatiziranja — ali inženjerski precizno. Iz svih brojki jednoznačno proizlazi rečenica koja objašnjava njihovu bit: „Iza svega stoje obitelji i njihova djeca, a Savez je tu da im služi.“

Iznimni doprinos hrvatskom obrazovnom sustavu

U nastavku pogled nam pada na rezultate koji su u hrvatskom obrazovnom sustavu bez presedana. Ispisani su nizovi postignuća: 35 od 36 prvih mjesta u jednoj trogodišnjoj epizodi, 34 od 36 u drugoj; 12 uzastopnih pobjeda na JHIO i 22 od 29 EJOI medalja; sva tri hrvatska EJOI zlata; jedina EJOI medaljistica — Lara Semeš, jedino EGOI zlato — Ema Borevković, i mnogo toga, ne možemo sve spominjati. Sve je izneseno jasno, precizno, provjerljivo.

Kako se krećemo dalje, pojavljuju se imena koja su obilježila hrvatsku informatičku povijest: Ivica Kičić s devet državnih osnovnoškolskih pobjeda, Renato Krpan, Gabriel Katić, Lara Semeš, Ivan Jambrešić, ledolomci iz čijih su osobnih vrijednosti izrasle najviše razine kvalitete — Luka Kalinovčić i Lovro Pužar — zatim njihov učenik Goran Žužić, pa Krešimir Nežmah i najbolji svih vremena — Patrik Pavić, te novi uzori: Fabijan Cikač, Dino Hadžić, Lovro Tunjić i drugi. Uz njih — mentori: Mihaela Piskač Opančar, Ivan Šego, Tibor, Paula, Manuela, Domagoj, Dominik, Luka i mnogi drugi, svi zajedno u galeriji.

I na kraju — u malenom kružiću u majici ZRS‑a diskretno čuči autor priče, father‑board zajednice: Zdravko Škokić, ali bez ikakve napomene da je upravo on autor misli vodilje, projekta, svih aktivnosti, radionica, kampova, vikend akceleracija, autorskih smotri i edukacijskih natjecanja, pjesama, filmova i četrdesetak plakata posvećenih zajednici darovitih — „jer mi smo tu da služimo, a ne da se ističemo“.

Najmlađi među najboljima

Posebno je zanimljiv dio posvećen najmlađima: „Programerska vijuga“ iz 2004., djeca od 1. do 4. razreda koja su u ZRS‑u počela programirati daleko prije nego što je krilatica STEM postala globalni trend. Odmah uz to — Zimska Vijuga, kamp u čast heroju Rudolfu Perešinu u njegovoj Gornjoj Stubici, kao spoj obrazovanja i domoljublja.

Inicijative koje su štitile pravo djece na rast

Sljedeći segment prikazuje inicijative koje su štitile pravo djece na rast: uklanjanje dobnih zabrana; vraćanje juniora na seniorsku olimpijadu; otvoreno Zdravkovo pismo 2020. predsjedniku Vlade sa zamolbom da se održe već otkazana natjecanja i sačuva kontinuitet državnih natjecanja u znanju. Odlukom predsjednika Vlade očuvan je kontinuitet svih natjecanja u znanju, ne samo informatičkih — uz zahvalu na inicijativi.

Hrvatska izvrsnost od juga do sjevera

Na jednom velikom zidu nalazi se karta Hrvatske s imenima djece iz svih krajeva zemlje — od Korčule do Osijeka, od Imotskog do Karlovca i Pule. Uz nju fotografije brončanog juniora Vite Toševskog iz Solina i Gite Radiković iz Šenkovca, kao primjera da izvrsnost ne poznaje geografske granice.

Programerski dom: buduća kuća nacionalne računalne izvrsnosti

Izložba naglašava i hrvatske IT pionire te povijesni uzor ZRS‑a — legendarni Težak–Makančev MMC iz 1968., kolijevku hrvatske računalne kulture. Uz fotografije Bože Težaka, koji je dao prostor referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu, i Branimira pl. Makanca, kao duše i hrvatskog IT velikana od kojeg je sve počelo 1960‑tih godina, te uz pjesmu „100 godina Bože“ posvećenu njihovu humanizmu i zaljubljenosti u rad s mladima.

A onda dolazimo do ključnog dijela izložbe: Programerski dom — Centar mladih programera. Projekt sa 7+ učionica i 80+ računala, prikazan kao buduća kuća nacionalne računalne izvrsnosti za idućih 30 godina. Uz njega stoji napomena: „Potpora Ministarstva postoji. Čeka se odluka vlasnika prostora.“

Čuju se i izjave za HRT Dnevnik 3: izaslanik predsjednika Vlade — „Savez ima potporu Vlade i ministarstva“, ravnateljica Agencije — „Ovo je krem de la krem hrvatske izvrsnosti“, te dopredsjednica ZRS‑a — „Još nam preostaje realizirati Centar mladih programera“.

U godini u kojoj se 30 godina Saveza podudarilo s velikim hrvatskim jubilejima — 1100 godina kralja Tomislava, uz značku koju su nosili Zmajevi iz 1925. i svježi srebrnjak posvećen obljetnici, diskretno uklopljene u priču jubilejskih plakata — u glavnoj ulozi našli su se i najbolji olimpijci 2025., Dino Hadžić i Lovro Tunjić, kao dva marcipana na torti, programerski „Luke Modrići“ s brojem 10, jer obilježavaju deset godina članstva u ZRS‑u.

Ovakva izložba pripada svakoj školi

Na kraju obilaska sjetili smo se uvodnih riječi domaćina izložbe prof. Jurkovića: ravnateljica OŠ Rapska želi da upravo njihova škola bude prva koja će ugostiti izložbu „jer ovakva izložba o poticanju izvrsnosti pripada svakoj školi u Hrvatskoj“.

Nedavno smo imali priliku razgovarati s novim tajnikom Zagrebačkog računalnog saveza Ivom Elezovićem, a čitav intervju možete pronaći na ovoj poveznici.