LSD za liječenje alkoholizma

Psihodelici poput LSD-a i psilocibina (aktivni sastojak u halucinogenim gljivama) dobivaju sve veću pozornost u psihijatriji. Studije sugeriraju da mogu ponuditi terapijske koristi za stanja poput depresije, anksioznosti, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, poremećaja prehrane i ovisnosti.

Istraživački tim znanstvenika sa sveučilišta UCL (University College London), istražuje može li N,N-dimetiltriptamin (DMT), brzodjelujući psihodelik, pomoći ljudima da smanje konzumaciju alkohola. 

Alkohol je najčešće zlouporabljivana supstanca, dijelom i zato što je legalan, široko dostupan i duboko ukorijenjen u društvenoj kulturi. Dok mnogi ljudi mogu uživati ​​u alkoholu umjereno, značajan broj njih se bori s kontrolom pijenja. Za te ljude prekomjerna konzumacija alkohola može dovesti do ozbiljnih fizičkih, mentalnih i društvenih posljedica. 

DMT se brzo metabolizira u tijelu. Kada se primjenjuje intravenozno, učinci nastupaju gotovo odmah, obično unutar jedne do dvije minute. Međutim, ti su učinci kratkotrajni i traju samo deset do 20 minuta. 

Unatoč kratkom trajanju, mnogi korisnici opisuju iskustvo kao izuzetno duboko. Često prijavljuju živopisne vizije, složene obrasce i osjećaj ulaska u drugu stvarnost. U nekim slučajevima, iskustvo dovodi do potpune promjene u načinu na koji misle, osjećaju i percipiraju svijet. Za mnoge je iskustvo duboko značajno i transformativno. 

Ali što se događa u mozgu tijekom tog vremena i kako bi to moglo utjecati na dugoročno ponašanje, poput smanjenja konzumacije alkohola?

Istraživački tim je posebno zainteresiran za to kako bi psihodelici poput DMT-a i LSD-a mogli pomoći u kontekstu ovisnosti. Jedna teorija je da psihodelici mogu privremeno poboljšati neuroplastičnost, sposobnost mozga da stvara nove neuronske veze. Ovaj privremeni poticaj mogao bi otvoriti prozor fleksibilnosti, omogućujući nekim ljudima da budu otvoreniji za promjene. 

Za nekoga tko je zaglavio u ciklusu prekomjernog pijenja, ova poboljšana plastičnost mogla bi im pomoći da prekinu stare navike i razviju zdravije ponašanje. U osnovi, mogla bi ponuditi mozgu priliku da se "preprogramira" i poremeti nezdrave obrasce koji su temelj ovisnosti. 

Kako bi istražili te mogućnosti, osmislili su studiju s teškim alkoholičarima koji su motivirani smanjiti unos alkohola. Svaki sudionik prolazi temeljit pregled kako bi se osiguralo da je sposoban za studiju, a sve sesije se provode u strogo kontroliranom, kliničkom okruženju s medicinskim stručnjacima i iskusnim istraživačima koji nadgledaju proces. 

Studija uključuje tri posjeta laboratoriju na UCL-u. Tijekom prvog i trećeg posjeta koristi se funkcionalna magnetska rezonanca (fMRI) za mjerenje moždane aktivnosti i promatranje interakcije različitih područja mozga. 

Tijekom skeniranja, sudionici gledaju emocionalno privlačne filmove, koji nude prirodniji način proučavanja moždanih reakcija u usporedbi s apstraktnim zadacima. To pomaže u procjeni kako DMT može utjecati na funkciju mozga u stvarnim, emocionalno nabijenim situacijama. 

Prilikom drugog posjeta, sudionici su nasumično raspoređeni u skupine koje primaju DMT, placebo ili nepsihodelični lijek (D-cikloserin ili lizurid). Vjeruje se da ovi nepsihodelični lijekovi potiču neuroplastičnost bez izazivanja punih psihodeličnih učinaka DMT-a. 

Ni sudionici ni istraživači ne znaju koja se tvar primjenjuje, što pomaže u uklanjanju pristranosti i osigurava da su rezultati što pouzdaniji. 

Osim toga, mjere se promjene u moždanoj aktivnosti tijekom infuzije lijeka pomoću elektroencefalografije (EEG-a). EEG prati električne signale mozga i mogao bi pomoći predvidjeti koji će sudionici najvjerojatnije imati koristi od DMT-a. 

Sudionici također ispunjavaju niz psiholoških procjena, uključujući upitnike i zadatke koji mjere pamćenje, pažnju, raspoloženje i donošenje odluka. Ovi podaci pomoći će da se shvati kako bi promjene u funkciji mozga mogle biti povezane s promjenama u ponašanju pijenja. 

Znanstvenici kažu da još uvijek prikupljaju podatke, ali su uzbuđeni vidjeti može li DMT dovesti do značajnog smanjenja konzumacije alkohola. 

Ako se DMT pokaže učinkovitim u pomaganju ljudima da smanje konzumaciju alkohola, posebno za one koji su imali problema s drugim tretmanima, to bi moglo utrti put novom pristupu terapiji ovisnosti.

Čak i ako rezultati nisu konačni, oni će i dalje pružiti vrijedne uvide u potencijalnu ulogu psihodelika u liječenju ovisnosti i otvoriti nove putove za buduća istraživanja.