Povrće iz svemira, konkurencija GMO-u

Za razliku od zapadnih stručnjaka za proizvodnju hrane koji se koriste genetskim modifikacijama, kineski znanstvenici skloniji su razvoju povrća čije sjeme provede neko vrijeme u svemiru, gdje pod utjecajem mikrogravitacije i svemirskog zračenja mutira, što rezultira ogromnim krastavcima, lubenicama i rajčicama, otpornim na razne bolesti i klimatske nepogode.

Ideja uzgoja voća i povrća iz sjemena koje provede neko vrijeme u svemiru, u Kini se pojavila još davne 1987. godine, dok je prva komercijalna uporaba zaživjela 1999., kada su na taj način proizveli novu vrstu riže Hangyu 1, koja se danas sadi na površinama većim od 160 tisuća hektara.

Najnoviji uspjesi kineskih znanstvenika sa "svemirskim sjemenom" doveli su do pojave brzorastućeg povrća, sezama, pamuka i cvijeća, ali i ogromnih krastavaca i rajčica. Za slanje sjemena u svemir kinezi koriste posebne višekratno upotrebljive kapsule u kojima se izvode razni mikrogravitacijski eksperimenti, a lansiranja takvih misija uglavnom drže u tajnosti.

"Kineski uspjesi dokazuju kako svemirska agrikultura ima veliki potencijal u odnosu na zemaljske genetske modifikacije, koje su efikasne ali preskupe", tvrdi profesor Li Chengzhi s pekinškog Sveučilišta Beihang.

Obzirom na zatvorenost kineskih sustava informiranja o znanstvenim otkrićima, njihove tvrdnje o tome da su proizveli sustav svemirske agrikulture koji je efikasan i ekonomski isplativ, svjetski znanstvenici ne mogu potvrditi, jer ovaj znanstveni rad, objavljen u publikaciji Space Policy, ne posjeduje detaljnu dokumentaciju kako je to uobičajeno u znanstvenom svijetu.

No svi znanstvenici se slažu kako je u svemiru moguće proizvesti takve mutacije sjemena, zbog dobro poznatih efekata zračenja i mikrogravitacije, s čim su već eksperimentirali i znanstvenici NASA-e.

"Istraživački institut na Kineskoj akademiji znanosti uspješno je proizveo novu vrstu krastavaca zavidne veličine, visoke kvalitete i odličnog okusa", navodi Li. "Na jednom hektaru može se proizvesti 90 tona krastavaca, što je 20% veći urod od uobičajenog, a najveći krastavac može biti težine do 1,5 kg. Svemirske trešnje i rajčice posjeduju visok postotak šećera, za 13% veći nego kod naranči, a okus im je izvrstan".

Obzirom da nam je poznato kako Kina ne vodi previše računa o negativnim posljedicama genetski modificirane hrane, odnosno bavi se njima tek kad se netko razboli, nekako nam se baš i ne žuri probati ogromne slatke rajčice.

Kako u Hrvatskoj imamo "malo manje" stanovnika nego u Kini u odnosu na obradive površine, mislimo da kod nas nema potrebe za svemirsku agrikulturu, već bismo više voljeli da se naši agronomi bave uzgojem "bakinih paradajza".