Nalazite se
Članak
Objavljeno: 01.07.2011. 16:28

Hrvatska 

Najskuplji popis stanovništva s netočnim podacima?

Zbog zastarjelog sustava unošenja podataka u baze, na rezultate ćemo čekati još godinu dana.

Najskuplji popis stanovništva s netočnim podacima?

Ovih dana u Hrvatskoj ne postoji niti jedna osoba koja nije zbunjena prvim izvještajem Hrvatskog zavoda za statistiku, vezanog za popis stanovništva, u kojem je sudjelovalo 17 tisuća osoba (popisivača), a prikupljeno oko 7 milijuna popisnica.

Prema prvim rezultatima broj stanovnika Hrvatske manji je za nekih 146.000 u odnosu na popis iz 2001., no Ravnatelj zavoda Ivan Kovač, kaže kako je to prividni pad, jer u ukupni broj stanovnika (za razliku od 2001.) nisu ušli državljani RH koji nemaju boravište u Hrvatskoj, odnosno ušli su samo oni koji se vraćaju barem jednom tjedno u Hrvatsku.

Ovim je jasno dano do znanja kako prikupljeni podaci nisu točni, odnosno ne obuhvaćaju sve hrvatske državljane, te se zbog toga ne može čak ni ustanoviti ima li nas više, jednako ili manje, a pogotovo ne koliko, te se govori kako nas "najvjerojatnije" ima nešto manje.

 časopis Vidi dokazao još u ožujku kako se ova zbrka mogla izbjeći 

Mislimo kako hrvatski građani nisu dali tolike pare za nešto što je "najvjerojatnije", već želimo znati točno.

Još kad se tome doda i ova izjava po kojoj masu podataka moramo čekati godinu dana, posebice one u vezi etničke i vjerske pripadnosti, onda se čovjek doista zapita tko je tu lud.

Je li se barem moglo izbjeći angažiranje tolikog broja popisivača, trošenje tolikog novca (procjena je oko 174 milijuna kuna), te na kraju uštedjeti građanima maltretiranje?

Naše tiskano izdanje, časopis Vidi, još je u ožujku ove godine pokazao kako se to vrlo vjerojatno moglo izbjeći korištenjem informatičkih tehnologija, prema sustavu kakav provode nordijske zemlje, a uskoro će ga koristiti i Slovenija.

Isprovocirani ovim najnovijim informacijama vezanim uz popis stanovništva u Hrvatskoj, odlučili smo objaviti taj članak u cijelosti u našem web izdanju, te sa žaljenjem moramo ustvrditi kako je prava šteta što ga na vrijeme nisu pročitali oni koji su nam zdrobili 174 milijuna kuna za nešto "najvjerojatnije" i "za godinu dana".

Sustav pod nazivom Registarski popis stanovništva košta nula kuna, te traži ulaganje oko milijun eura u informatičku infrastrukturu, pa vi računajte.

PopisSLO

Popis stanovništva 2011.

Upotrebom IT-a Slovenija će uštedjeti 10 milijuna eura

Piše: Tomislav Novak, Vidi br. 180

Otprilike svakih deset godina države obavljaju popis stanovništva. Obično na način da se državom razmili vojska popisivača i od kućanstva do kućanstva pobroji stanovništvo, navike i uvjete u kojima žive. Po preporuci EU-a ta je godina za europske zemlje 2010.

Iako točna godina nije obvezujuća, dobro je da ona bude oko 2010. godine. U Hrvatskoj će se popis provoditi od 1. do 28. travnja ove godine, dakle četiri tjedna, a planiran je angažman oko 15.000 popisivača, 2000 kontrolora, 180 instruktora i 45 koordinatora. Na poslovima obrade podataka bit će angažirano još 400 osoba, a u cijelom projektu sudjelovat će još i članovi županijskih popisnih povjerenstava i ispostava te voditelji popisnih centara. Za popis stanovništva u proračunu Republike Hrvatske predviđeno je 174,9 milijuna kuna što je oko 24 milijuna eura. To i nije toliko velika brojka ako se zna da zemlje članice EU imaju preporuku da na popis stanovništva potroše 6 do deset eura po stanovniku.

Možda to i ne bi zvučalo loše da susjedna Slovenija nije odlučila iskoristiti mogućnosti ICT-a i uštedjeti sredstva koja se troše na popis stanovništva. Oni će provesti tzv. registarski popis stanovništva koji će ih sam po sebi koštati 0 kuna, dok će ukupna ulaganja u kompletnu ICT infrastrukturu iznositi oko milijun eura, no ta su sredstva ionako predviđena unutar financiranja njihovog Zavoda za statistiku (SURS – Statistični urad Republike Slovenije).

Što su Slovenci ustvari učinili?

Kako svaka državna administracija svakodnevno unosi podatke o stanovnicima, da bi mogla ubirati porez, planirati socijalu, proračun, školstvo i druge resurse kojima gospodari, Slovenija je jednostavno odlučila iskoristiti te administrativne registre i iz njih izvući statističke brojke o svom stanovništvu. Slovenija nije prva država koja provodi registarski popis. Nordijske zemlje koje imaju razvijene registarske sustave ovakav način prakticirale su već i ranije.

Kako nam je rekao voditelj projekta Regis­tarskog popisa 2011. Danilo Dolenc, podsekretar Zavoda za statistiku Republike Slovenije, najvažniji izvori su registri koji omogućavaju povezivanje podataka o pučanstvu s njihovim kućanstvima i mjestu stanovanja.

Vjerojatno najvažniji izvor podataka za registarski popis stanovništva je Središnji registar stanovništva (Centralni registar prebivalstva – CRP) kojim upravlja slovenski MUP i među najvažnijim je izvorima za popis stanovništva.

Po njihovoj definiciji stanovnici Republike Sloveniji su osobe (bez obzira na državljanstvo) s prijavljenim prebivalištem u Sloveniji, koji žive ili imaju namjeru živjeti u Sloveniji najmanje godinu dana i nisu privremeno odsutne iz Slovenije duže od godine dana. Njihov MUP ima i evidenciju kućanstava, koji je u biti jedinstveni registar kakvog nemaju niti druge države koje provode registarski popis stanovništva. Još jedan vrlo važan izvor je Geodetska uprava, od koje će koristiti podatke o stambenim nekretninama.

Njihov Statistički zavod koristit će i druge izvore kao što su baze podataka, registri, evidencije i statistička istraživanja koja su proveli oni sami ili neki drugi administrativni uredi.

Testiraju već godinu dana

U Slovenskom statističkom zavodu već se duže od godine dana intenzivno bave testiranjem podataka iz administrativnih izvora i evaluacijom rezultata. Do komplikacija dolazi jer je procesuiranje podataka metodološki vrlo zahtjevno zbog još uvijek postojeće razlike u prikupljanju podataka pojedinih administrativnih izvora i statističkih definicija. Tipičan primjer je formiranje kućanstava za strance s privremenim boravištem jer oni po zakonu u Sloveniji nemaju formalnog kućanstva. Osim toga, na osnovu podataka o kućanstvima treba izvesti i podatke o obiteljima.

Procesno i metodološki je najzahtjevnije upravo formiranje kućanstava i obitelji. No, empirijskim analizama utvrdili su da se podatci pojedinih izvora u potpunosti nadopunjuju, pa je pomoću odgovarajućeg softvera moguće sve podatke međusobno automatski povezati.

"Kad smo prvi put povezali podatke o stanovništvu i njihovim kućanstvima, automatski nam se poklopilo oko 86% zapisa, pa smo za preostalih 14% morali razviti prikladnu programsku potporu koja se bazira na statističkim metodama. Na posljednjem testiranju nije nam se povezalo manje od 1% zapisa", rekao je za Vidi Danilo Dolenc.

Slično vrijedi i za podatke o aktivnosti stanovništva, koje će prikupiti iz približno deset izvora za koje tek u 1,5 % slučajeva nisu mogli pronaći odgovarajuće podatke koje će trebati statistički imputirati naknadno. Bez obzira na pogrešku, to je značajno manja pogreška od one koju su imali terenskim popisom u 2002. godini. Naime, pri tradicionalnom popisu stanovništva greška u obuhvatu stanovništva oznosi od 1,5 % do 4 %.

 Hrvatska bi po analogiji s troškovima Slovenaca na popisu stanovništva mogla uštedjeti i 20 milijuna eura. 

Svjesni su da registar obično ima precijenjeni broj stanovnika s važećim prebivalištem, no s druge strane su podaci o rođenim i umrlim osobama te doseljenjima iz tuđine vrlo kvalitetni i ažurni, pa imaju kao i sve države s razvijenom registarskom administracijom, uključujući skandinavske zemlje, poteškoće s neprijavljenim promjenama boravišta koje se administrativno zabilježe tek nekoliko godina po stvarnom preseljenju. Prema njihovim procjenama postoji 0,5 do 0,8 posto stanovništva koje više ne živi, ali još uvijek ima registrirano prebivalište u Sloveniji.

Programsko rješenje u Oraclu

Cijeli popis u Sloveniji, uključujući obradu podataka, Statistički ured će izvršiti vlastitim resursima bez dodatnog radnog angažmana i bez outsorcinga ili najma bilo opreme bilo kadrova. Za integraciju popisnih podataka razvili su programsko rješenje u Oraclu. Sva obrada podataka i statističko uređivanje zaključno s imputiranjem dodatnih podataka bit će djelomično u Oraclu, a u najvećoj mjeri u SAS-ovom analitičkom softveru.

10 milijuna eura uštede

Popis u Sloveniji 2002. godine imao je proračun od 2,4 milijarde SIT (tada približno 10 milijuna eura). Najveći dio sredstava utrošen je na skupljanje podataka na terenu, oko 20 posto na samu obradu skupljenih podataka, a pri tome nisu pribrajani posredni troškovi (ponajprije plaće zaposlenih SURS-a, koje su već u redovnom proračunu).

Usporedive Europske države u proračunu za klasični popis u 2011. godini imaju predviđeno utrošiti 6 do 10 eura po stanovniku, što bi u slučaju Slovenije značilo najmanje 12 milijuna eura. U usporedbi s time neposredni troškovi registarskog popisa su zanemarivi jer su do sada za registarski popis utrošili 40.000 eura, ponajprije za poboljšanje kvalitete nekih osnovnih izvora podataka, dok u 2011. godini za popis stanovništva uopće nemaju predviđena proračunska sredstva.

No, u SURS-u su istražili i posredne troškove registarskog popisa koji uključuje sve aktivnosti zaposlenih, od prijema i pripreme ulaznih administrativnih podataka do objave konačnih popisnih podataka. Zbog registarske izvedbe posredni troškovi su viši nego u prijašnjem terenskom popisu i procjenjuju ih na približno 1 milijun eura, koji su u potpunosti pokriveni s redovitim proračunom Statističkog ureda.

Otpora ima i u Sloveniji

Otpora registarskom popisu stanovništva ima i u Sloveniji. Najčešći su prigovori kako je takvim načinom popisa mnogo lakše manipulirati jer se sve odvija virtualno nego li kad popisivači zaista izađu među stanovništvo.

Prigovori također idu i prema tome što se pri ovakvom popisu ne uzimaju u obzir nacionalnost i vjeroispovijed, jer niti jedan od izvora podataka u sebi ne sadrži te podatke za cijelo stanovništvo. No, izjašnjavanje na nacionalnoj pripadnosti niti nije dio obveznog popisa kojeg traži Eurostat i druga tijela koja koriste podatke iz popisa stanovništva, no država može to raditi ukoliko sama želi, kao i neke druge podatke koji se prikupljaju pri popisu stanovništva. O svojoj se nacionalnosti svaki građanin Republike Slovenije može izjasniti kod prijave ili odjave prebivališta. No, niti tada nije obvezan dati taj podatak, osim ukoliko se samo o tome želi izjasniti.

U Hrvatskoj možemo samo zamisliti kakve bi prijepore izazvao ovakav pristup, s listama koje postoje samo u računalima te neisticanjem vjeroispovijesti i nacionalnosti. No, pravi razlozi što Hrvatska ne provodi registarski popis stanovništva kriju se negdje drugdje.

Zašto ne i Hrvatska?

Iako imamo i kadrovski potencijal i IT opremu mi ostajemo na terenskom popisu stanovništva. Iz kojeg razloga Hrvatska nije ušla u registarski popisa stanovništva pitali smo u Državnom zavodu za statistiku. Prema onome što nam je rekla voditeljica odsjeka za odnose s javnošću Marianne Iđaković, Hrvatska će pričekati još neko vrijeme na registarski popis.

"Registarski se popis može zamijeniti kada postoje dobro organizirani, kvalitetni i efikasni administrativni registri iz kojih bi se mogli prikupiti potrebni podaci, no u Republici Hrvatskoj ti uvjeti još nisu ispunjeni. U razvijenim registarskim sustavima kakvi su na primjer u Danskoj, Nizozemskoj, Finskoj i Sloveniji za potrebe popisa stanovništva koriste se podaci iz nekoliko desetaka različitih izvora podataka, npr. registra stanovništva, registra kućanstava, teritorijalnog registra, registra zgrada i stanova, registra zaposlenih itd. Razvitak takvog sustava dugotrajan je i skup proces koji se provodi godinama i mora ga pratiti osiguranje potrebnih resursa kao i izrada odgovarajućeg pravnog okvira. Države takve sustave ne izgrađuju u statističke svrhe nego prvenstveno u administrativne svrhe tako da njegova izgradnja ne ovisi o nacionalnim statističkim uredima", rekla nam je između ostalog u svom odgovoru Marianne Iđaković.

Objavljeno u časopisu Vidi br. 180, ožujak 2011.

Vezani sadržaji
Komentari

Učitavam komentare ...

Učitavam













       

*/-->