Dopamin uopće ne djeluje onako kako smo mislili

Novo istraživanje američkih znanstvenika s Medicinskog kampusa Anschutz na Sveučilištu Colorado preokrenulo je desetljeća dogme neuroznanosti, otkrivajući da dopamin, neurotransmiter ključan za kretanje, motivaciju, učenje i raspoloženje, komunicira u mozgu s izvanrednom preciznošću, a ne širokom rasprostranjenošću kako se prije vjerovalo.

Ovo revolucionarno istraživanje nudi novu nadu milijunima ljudi koji žive s poremećajima povezanim s dopaminom, označavajući značajan napredak u potrazi za neuroznanošću i medicinom temeljenom na preciznosti.

Znanstvenici su godinama smatrali dopamin vrstom kemijskog "sustava emitiranja" koji preplavljuje velika područja mozga kako bi utjecao na ponašanje. No novo istraživanje, objavljeno u časopisu Science, otkrilo je da dopamin djeluje više poput fino podešene poštanske usluge, dostavljajući visoko lokalizirane poruke specifičnim granama živčanih stanica u točno određenim trenucima.

"Naše trenutno istraživanje otkrilo je da su signalizacija i prijenos dopamina u mozgu mnogo složeniji nego što smo mislili", rekao je dr. Christopher Ford, profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Colorado i glavni autor studije. "Znali smo da dopamin igra ulogu u mnogim različitim ponašanjima, a naš rad daje početak okvira za razumijevanje kako sva ta različita ponašanja mogu biti regulirana dopaminom."

Koristeći napredne tehnike mikroskopije, istraživači su otkrili da se dopamin oslobađa u koncentriranimžarišnim točkama koje omogućuju ciljane, brze odgovore u obližnjim moždanim stanicama, dok širi signali aktiviraju sporije, raširene učinke. Ovaj dvostruki signalni sustav omogućuje dopaminu da istovremeno fino podešava pojedinačne neuronske veze i orkestrira složena ponašanja poput kretanja, donošenja odluka i učenja.

Implikacije su dalekosežne. Disfunkcija dopaminskog sustava igra središnju ulogu u širokom rasponu poremećaja mozga, uključujući Parkinsonovu bolest, ovisnost, shizofreniju, ADHD i depresiju. Trenutni tretmani uglavnom se usredotočuju na vraćanje ukupne razine dopamina, ali ovo istraživanje sugerira da bi preciznost signalizacije dopamina mogla biti jednako ključna.

"Zapravo smo tek na vrhu ledenog brijega u pokušaju da shvatimo kako disfunkcije dopamina doprinose bolestima poput Parkinsonove bolesti, shizofrenije ili ovisnosti", rekao je Ford. "Potrebno je više rada kako bismo shvatili kako su ove specifične promjene u signalizaciji dopamina pogođene ovim različitim neurološkim i psihijatrijskim bolestima. Cilj bi, naravno, bio nadograditi te nalaze kako bismo došli do novih i poboljšanih tretmana za te poremećaje."