IT zaposlenje: Posao kao projekt života

Veliki ured i u njemu desetak muškaraca u 20-im godinama i jedna cura, sjede svatko za svojim kompjutorom. Maltezer koji leži na jastuku ispod prozora jedva je provirio na jedno oko i nastavio spavati. Dečki se dogovaraju gdje će ići na paintball.  Tu i tamo ispale koju dogodovštinu s posljednjeg partyja i svi umiru od smijeha. Nakon nekoliko minuta, muk. Čuje se samo tipkanje po tipkovnici. Dobrodošli u Infinum, jednu od tvrtki koje smo posjetili kako bi otkrili tajne zaposlenja u idealnim IT tvrtkama. Da, možete reći pa to nije problem, programeri su traženi na sve strane, mogu birati gdje će raditi. To je istina, ali morate priznati da, kao i u svakom drugom zanimanju, pa tako i u ovom, postoje tvrtke u kojima jaaaako želimo raditi, a postoje i one u kojima ne želimo nikako. Razgovarajući o kojim ćemo tvrtkama pisati i koja su mjerila prema kojima bi ih izdvojili u nizu koje smo posjetili vodili smo se time da im specijalnosti moraju biti različite, da rad u njima programerima mora biti izazov i da moraju biti zanimljive po pitanju radne kulture.

Odmah smo eliminirali one u kojima smo naišli na ukočene i pomalo paranoidne zaposlenike. Iako je većina programera s kojima smo razgovarali rekla da su im predmet žudnje tvrtke kao što su Google ili Facebook, mi smo nastojali svakako pisati o tome kako doći u dobru domaću tvrtku. A do Googlea i Facebooka ionako trebaju proći dugi put pa nam je zanimljivije bilo to što sve jedna mlada osoba s malo ili bez ikakvog iskustva treba proći da bi dobila posao u idealnoj tvrtki, što se sve od nje očekuje, je li važnije da je dobar programer sa zakržljalim komunikacijskim vještinama ili obrnuto. Stoga smo odlučili pisati baš o OptimIT-u, Infinumu i Cateia Gamesu - tvrtkama koje cijene znanje, dobro ga plaćaju i u koje možete ući samo ako vi to želite. Tu ne pomažu ni tata ni mama niti rođak u vladajućoj stranci. Ako želite raditi u nekoj od njih, ili nekoj drugoj koja vam predstavlja profesionalni izazov, uzmite stvar u svoje ruke i krenite. To je vaš projekt života, stoga javite se, zovite i budite uporni. To je nešto što će se na kraju najviše cijeniti. Sretno!

Ako se bavite programiranjem onda ste zasigurno čuli za Infinum,  hrvatsku tvrtku za izradu mobilnih i web aplikacija. Ali, ako maštate o tome kako biste radili u Infinumu, onda se pokrenite i uzmite stvari u svoje ruke. Infinum nije tvrtka koja raspisuje natječaje na job siteovima (Mojposao.hr, posao.hr...) već se sami trebate izboriti za svoje mjesto u njihovom web, Android ili iOS timu. Najviše što će po tom pitanju napraviti jest na svojoj web stranici objaviti da traže ljude, malo to provuku kroz društvene mreže i to je to. Onaj tko želi kod nas raditi, zna za nas, zna čime se bavimo i sam će se javiti -  moto je kojeg se drži Tomislav Car, suosnivač Infinuma.

No, ne trebate čekati da vam daju “mig”, pošaljite mail, pokažite da vam je stalo i da želite raditi kod njih. To je ujedno i pokazatelj motiviranosti u što ćete se i sami uvjeriti kada već na prvoj liniji obrane naletite na Tanju Bulbuk, menadžericu za ljudske resurse, koja će vas odmah upitati “Zašto ste se baš nama javili?”.

U Infinumu stalno traže nove programere, dizajnere ili project menagere kojima paralelno bildaju svoje timove. Ljudi najlakše pronalaze posao kada imaju nešto za pokazati, kod programera i dizajnera to nikako nije problem jer njihov portfolio govori za njih. Ali ni to nije dovoljno. Tanja s kandidatima obavlja preliminarni razgovor, procjenjuje kandidata kao osobu, hoće li se uklopiti u tim, kakvi su mu interesi... Potom slijedi stručno testiranje koje se prilagođava kandidatu ovisno je li student ili je već prije radio. Ako kandidat sve to prođe onda dolazi na razgovor kod direktora Tomislava Cara i voditelja tima s kojim bi kandidat trebao raditi. Prilikom odabira budućih suradnika, gleda se koliko je osoba otvorena u komunikaciji pri čemu se ne broje izgovorene riječi već ih zanimaju njihovi odgovori.

- Neki su ljudi zatvoreni, ali konkretniji. Njima samo treba postaviti više pitanja - kaže Tanja.

Ukoliko ne traže isključivo osobu na nekoj senior poziciji, imaju širom otvorena vrata studentima koji su voljni učiti i raditi. Polaze od toga da se i mladim ljudima treba pružiti šansa i da moraju negdje steći iskustvo što je u Hrvatskoj rijetkost. Stoga i ne čudi što je u Infinumu sve mlada ekipa - najstariji ima 33 godine, a najmlađi 21. No, ono što se od studenata traži jest da što prije diplomiraju i da su spremni na dodatne edukacije unutar tvrtke. Osim fakulteta (nije važno je li to FER, TVZ ili PMF), veliki plus dobivaju kandidati koji imaju puno širi spektar interesa, koji su prošli raznorazne radionice ili tečajeve vezane za programiranje.

- Tehnologija se razvija sve brže, svakodnevno stižu nove stvari i ne može se sve dovoljno brzo integrirati u kurikulume fakulteta. Zato je važno učiti izvan fakulteta jer formalno obrazovanje danas nije dovoljno - dodaje Tanja. Što se tiče fakulteta važni su svi predmeti iz računarstva, a posebno Čupićeva Java (izborni kolegij na FER-u koji slovi kao najteži predmet na fakultetu, a predaje ga asistent Marko Čupić). Studenti koji su položili taj predmet obično imaju već i neke aplikacije koje su radili za pokazati na intervjuu - kaže Car.

Najvažnije je ipak da je djelatnik spreman upijati nova znanja i izmjenjivati informacije. Međusobnu konkurenciju ne smatraju dobrom jer ona može samo privremeno donijeti veći profit ili brže odrađivanje projekta. U Infinumu smatraju da su komunikativnost i međusobna suradnja najbolji recept za dugoročni uspjeh. 

- Kada se dobro odradi projekt tu nije zaslužan pojedinac već cijeli tim. Imamo međusobni sustav pohvala, ali kada neki tim nešto dobro odradi onda oni dobivaju najveće stimulacije koje se kvartalno dijele svim zaposlenicima - priča Tanja.

Obavezno jednom mjesečno (a ponekad i češće) zajedno izađu van, odlaze na koncert, paintball... U svim tim aktivnostima odlično se snalaze i četiri žene, od kojih su dvije programerke.

- Super je raditi s dečkima, sve su to pametni i pristojni ljudi. Ali mi ne možemo pobjeći od sebe, uvijek se mislimo imaju li sve, što ćemo jesti... Ne žalimo se, ako ne ništa, barem nam ima tko šetati cucka i nositi teške vrećice uz stepenice.

Tvrtka OptimIT sa 18 zaposlenih godinama radi na raznim projektima za tri UN-ove organizacije i predstavlja pravi izazov za mlade developere. U suradnji s psihologom Ljubomirom Kačićem, zvanim Ljubo, razvili su svoj proces za testiranje kroz koji je prošlo više od 90 posto današnjih zaposlenika. Kada biraju ljude prije svega gledaju znanje, a ništa manje im nije bitno kakav je kandidat kao čovjek. Bilo kakva diskriminacija - rasna, vjerska ili seksualna apsolutno je nepoželjna.

- Mi radimo Java tehnologijom i to je osnova, IEEE je naša temeljna baza. Kandidati prvo dođu kod nas na predselekcijski razgovor pa ako imaju određena znanja idu kod Ljube na testiranje - kaže direktor OptimIT-a Denis Trupec.

Nekada je od Ljube dobivao pisane “dosjee” o kandidatima, a danas ga samo izbrifira usmeno. Prema tom brifingu, kada neka nova osoba dođe u firmu, Trupec točno zna kakva je osoba, koliko je motivirana, kakva su joj mentalne sposobnosti i što se nje može očekivati. Zanimljivo je kako nimalo ne zaziru od kandidata koji su imali svoj biznis koji je propao.

- To što je on propao kao poduzetnik ne znači da nije sposoban. Kod nas možeš vrlo lako propasti i to ne svojom krivicom. Još bi mi bio zanimljiviji da je dva puta pokretao posao i propao. To govori da je uporan i da se ne predaje lako. Naravno, treba vidjeti je li se trudio i borio da spasi firmu ili se samo predao. Ako se borio, takvog čovjeka želim! - rekao je Trupec.

Osim toga, prilikom odabira kandidata gledaju hoće li se on dobro uklapati i u radnu kulturu tvrtke. Naime, tvrtka OptimIT prije će zaposliti osobu kojoj je potrebna dodatna edukacija nego nekoga tko se ne bi dobro uklapao u sredinu. Jako im je važno da se zaposlenici osjećaju kao kod kuće. Imaju kuhinju i blagavaonicu te chill out sobu u kojoj su televizor, karaoke i Playstation. Svaki drugi petak imali su tulume u firmi na kojima su se ljudi jako zbližili. Programeri su najčešće povučene osobe, posvećene poslu, a ovakvim tulumima razvija se njihov socijalni moment. Više nisu samo stranci koji po cijeli dan nešto klikaju s druge strane paravana već prave kolege i prijatelji.

- Bez obzira primamo li ljude s iskustvom koji su spremni biti bačeni u vatru ili neiskusne koji još moraju učiti - svima njima mora biti ugodno jer ako su oni zadovoljni bolje će i raditi - dodao je Trupec. Mladi ljudi po dolasku dobivaju mentore, imaju interna školovanja kojim ih se usmjerava u određeni segment.

Uopće nije važno je li kandidat završio FER ili TVZ. Student koji završi fakultet ima znanje koje često puta nije dovoljno. Uostalom, ako je završio fakultet sposoban je i može učiti. Dobije mentora koji mu nerijetko iz rukava izbaci odgovor na pitanje koje je on tražio danima na Internetu ili u udžbenicima i nije ga našao. Takvo su znanje i iskustvo neprocjenjivi. S druge strane, kada tvrtka zaposli iskusnog profesionalca na taj način u firmu donosi nova znanja, “svježu krv” koja je uvijek dobrodošla u poslovanju. Osim toga, za razliku od prije kada su IT tvrtke bile rezervirane za muškarce, OptimIT je jedna od onih koje već godinama u svom timu imaju i žene, sjajne programerke. Svaka cura unijela je dašak svježine u ured, kaže direktor Denis Trupec. Prva programerka, ubrzo nakon dolaska, brzo je otišla u njihov ured u Beču gdje je radila na UN-ovom projektu.

U tom trenutku bila je jedina koja nije imala obiteljske obaveze, a uz to je bila komunikativnija od muških kolega.

Međutim, u OptimIT-u smatraju kako nije dobro da zaposlenik bude dugo dislociran. S vremenom se kod njih pojavi tolika otuđenost pa se više ne osjećaju kao dio tima. Zbog toga prakticiraju da zaposlenik ipak s vremena na vrijeme dođe u Zagreb. Za tvrtku je to trošak, ali za čovjeka bolje, a to je najvažnije  - kaže Trupec.

Cateia Games jedna je od tek nekoliko afirmiranih game developerskih tvrtki u Hrvatskoj koja se s godinama probila na tron najproduktivnijih i stekla naziv tvornica videoigara. Na drugom katu zgrade na Trešnjevci u dvije prostorije smjestilo se 12 zaljubljenika u proizvodnju videoigara koji potpuno opušteni, u kućnim papučama ili bosi, zavaljani u stolcu dizajniraju scene, izrađuju likove i druge dijelove igre. U drugoj prostoriji su programeri, njih šest. Outsourcaju jako puno radne snage, od 20 do 30 ljudi iz Srbije, Mađarske, Kine ili Poljske, po projektu.

Ni oni se ne oglašavaju na job portalima, doduše i nema smisla jer ne postoji škola u kojoj se može naučiti ono što njima treba. Kada traže budućeg zaposlenika raspitaju se među poznanicima i prijateljima i obično pronađu tri, četiri kvalitetna kandidata koji imaju već nekog iskustva. Odmah na početku dobivaju test. Ako se traži primjerice grafičar onda on mora napraviti scenu prema predlošku kojeg dobije od tima. Kandidati dobiju i detaljne upute pa i to kako scena treba izgledati. Ako su dobro napravili rad onda dolaze na razgovor. Kroz nekoliko ključnih pojmova vezanih za alate kojima se izrađuju videoigre testira se njegovo znanje. Naime, kandidati obavezno moraju dobro poznavati 3D Max, After Effects i Photoshop, a programeri Python.

- Kroz nekoliko rečenica možemo prepoznati koji je čovjek za nas. Razgovaramo primjerice o 2D obradi slike ili 3D izradi modela i cijelo vrijeme koristimo stručnu terminologiju. Ako to sve zna onda je naš - kaže Dejan Radić, jedan od osnivača Cateia Gamesa.

Kada se uvjere da kandidat poznaje dobro alate dogovaraju probni rok, koji može trajati od jednog do tri mjeseca, ovisno o ocjeni koju je kandidat dobio na testiranju. Nakon probnog roka kandidat ulazi u stalni radni odnos.

- Funkcioniramo po principu male manufakture u kojoj svi znaju tko i što radi te što se od njega očekuje. Radimo lančano, jedan je ovisan o drugom i zato je važno da svi jako dobro barataju alatima. Zbog toga nam je bilo važno postaviti standard što se alata tiče. To su kod nas 3D Max i Python i od toga ne odustajemo - rekao je Radić te dodao kako polovica zaposlenika u Cateia Gamesu nije završila fakultet.

- U Catei je zaposlena nekolicina ljudi koji nemaju fakultetsku diplomu, ali odlično obavljaju svoj posao jer su zagrizli i naučili sve što je potrebno da bi ovdje radili. Kod nas je važno što čovjek zna, a ne što je završio. S druge strane ako je kandidat dobar crtač i ima oko, a nije puno radio u alatima koje mi koristimo, pružit ćemo mu priliku. Tako je i naš najbolji grafičar došao. Vidjeli smo da je čovjek odličan grafičar, da ima talent, super crta, ali nije poznavao 3D Max. Zapeo je i u roku mjesec dana sve naučio. Danas je naš najbolji grafičar - napomenuo je Radić te dodao kako edukacija zapravo započinje tek kada kandidat dođe u Cateia Games. Više od šest mjeseci pojedinci se obučavaju i cijelo vrijeme primaju plaću.

Ono što u Cateia Games studiju jako cijene jest kada se čovjek sam javi da bi želio raditi s njima. Njegova inicijativa im je pokazatelj da zna i da ima strasti za ovim poslom. 

- Uvijek smo otvoreni za svaku suradnju i cijenimo inicijativu. Želim da mi daju dobar razlog da ga zaposlim. Kada pokaže što sve zna, ja računam na njega. A kako se u ovom biznisu stalno nešto događa i stalno dolaze novi projekti dobro je znati da ima ljudi koji su spremni na njima raditi. Inicijativa koju oni poduzimaju pokazuje da hoće i žele te da čine sve da dobiju ovaj posao, a to znači da pronalaze rješenja.

A kada pronalaze rješenja onda je dobar za mene jer kad naiđe na problem naći će i rješenje za njega. A takvog čovjeka trebamo. Čovjeka koji ne čeka priliku već je sam stvara. 

- Jednom mi se javio čovjek i nakon kratkog razgovora rekao “Ili ću raditi kod vas u Cateia Gamesu ili odlazim. Idem u Ameriku, Kanadu, bilo gdje!” Pa nemoj tako, rekao sam mu, pričekaj malo vidjet ćemo što možemo - ispričao je Dejan Radić iz Cateia Gamesa. I? Što je bilo s njim?, upitala sam.

- Čovjek danas radi kod nas i odličan je. Toliko je bio odlučan i uporan da sam ga zaposlio prvom prilikom. Nije mu bilo teško još malo pričekati - dodao je. Radio je na sebi, učio je, trudio se i sada je zadovoljan. I sretan što je ostao u Hrvatskoj. Ovo je samo jedna od priča koju smo čuli razgovarajući s raznim ljudima za potrebe ove teme. Njezina je poruka vrlo jednostavna: možete biti sretni, uživati u svom poslu i dobro zarađivati i u Hrvatskoj. Ne maštajte o tome da odete vani ako niste sve ovdje probali. Izazova ima, samo ih treba pronaći.