Inženjeri iz 17. stoljeća omogućili razvoj Tokija

Po prvi put, hrvatski znanstvenik Joško Trošelj s IRB-a i japanski hidrolog Naota Hanasaki, primjenom suvremenih računalnih metoda, pokazali su da je preusmjeravanje rijeke Tone prije 400 godina imalo cilj potaknuti plovidbu i trgovinu, a ne samo obranu od poplava.

Je li moguće da su japanski inženjeri iz 17. stoljeća, bez satelita, senzora i superračunala, planski promijenili tok najveće japanske rijeke kako bi omogućili razvoj Tokija?

Odgovor na to pitanje dali su hrvatski znanstvenik dr. sc. Joško Trošelj i dr. sc. Naota Hanasaki, koristeći najmodernije hidrološke modele kako bi kvantitativno rekonstruirali jedan od najvećih hidrotehničkih zahvata u japanskoj povijesti, Tone River Eastward Diversion Project (TREDP).

Njihovi rezultati, objavljeni u časopisu Hydrology and Earth System Sciences, pokazuju da je cilj ovog povijesnog projekta bio omogućiti cjelogodišnju riječnu plovidbu i razvoj trgovine, a ne samo zaštita od poplava, kako se dosad vjerovalo. Digitalne simulacije protoka vode u šest faza povijesnog preusmjeravanja toka rijeke dokazale su višestruko povećanje plovnih vodostaja u regiji Kantō, što je bio ključan preduvjet za nastanak današnjeg Tokija.

Joško Trošelj i Naota Hanasaki odlučili su to pitanje testirati i riješiti uz pomoću računalnog hidrološkog modela H08, razvijenog za simulaciju toka rijeka i dostupnosti vodnih resursa u cijelom svijetu.

Oni su rekonstruirali šest različitih faza drevnih karata riječnih tokova iz razdoblja između 1593. i 1666. godine, kada su provedeni ključni radovi na preusmjeravanju rijeke Tone. Svaku su fazu rekonstruirali računalnim modelom te simulirali kako bi rijeka tekla da je u to vrijeme padala današnja količina oborina.

Zatim su pratili koliko je vode bilo plovno u rijeci tijekom sušnih razdoblja, tzv. niski protoci, koji su ključni za plovidbu jer brodovi ne mogu ploviti ako je razina vode preniska.

Rezultati simulacije pokazali su da je svaka faza projekta TREDP povećala količine vode dostupne za plovidbu, osobito u dijelovima rijeke koji su ranije bili gotovo nepovezani s ostatkom mreže. Konkretno, prije 1593., istočni tok rijeke (tada zvane Hitachi) bio je praktički neplovan zbog nedostatka vode. Nakon izgradnje novih kanala i preusmjeravanja glavnog toka u 1630. i 1666., količina vode u tim dijelovima višestruko je porasla. To je omogućilo nastanak novih riječnih luka i povezivanje udaljenih područja s glavnim plovnim putevima i trgovačkim pravcima prema Tokiju.

Znanstvenici su svojim radom pokazali da digitalna tehnologija može potvrditi povijesne hipoteze, ali i da se iz prošlosti mogu izvući smjernice i lekcije za unaprijediti sadašnjost.

„Naši rezultati potvrđuju da je cilj projekta TREDP bio prije svega povezivanje ljudi i omogućavanje trgovanja preko riječnih putova, a ne samo obrana od poplava“, kaže dr. sc. Joško Trošelj. „Dizajnirali su mrežu unutarnjih plovnih putova koja je omogućila stabilnu opskrbu glavnog grada i održivi razvoj regije, i to uz minimalna sredstva.“

U vremenu kada se suočavamo s klimatskim promjenama, nestašicom pitke vode i sve većim antropogenim pritiscima na okoliš, važno je učiti iz drevnih rješenja. Ovakvi primjeri mogu nam poslužiti kao inspiracija za pametnije i otpornije upravljanje vodnim resursima danas.