Nalazite se
Članak
Objavljeno: 05.02.2024. 18:47

Špijunska nadmudrivanja dva orbitalna šatl-drona

Kolumna 334: Lansiranje šatl-drona

"Jasno, Kinezi prepisuju, a kad tehnologiju usvoje - misle si svoje.“  - Miroslav Ambruš-Kiš

Kolumna 334: Lansiranje šatl-drona
MAK

Na kraju su Kinezi ipak lansirali, a Amerikanci su nakon dva odgađanja zasad odustali od lansiranja svog bespilotnog orbitalnog šatla. Možda će u siječnju. Zapravo se ne zna kako izgleda kineski raketoplan Šenlong (Božanski zmaj), ali postoji povijest njegova razvoja čije poznate miljokaze razvoja - puštene namjerno, ili nenamjerno, svejedno je - mogu poslužiti da mu se rekonstruira izgled. Naravno, ne i namjena. 

Na temelju aerodinamičkih studijskih modela s izložbe Zhuhai Air Show 1996. vidi se da je to deltaplan po proporcijama sličan Space Shuttleu, a dimenzije se naslućuju s publicirane ilustracije s dva pilota rame uz rame u kokpitu. Iz toga proizlazi da letjelica duga 12 metara ima krila raspona 8 metara i da bi prazna bila teška oko 12 tona. 

Kako izgleda moglo se vidjeti iz videa testiranja umanjenoga modela 2007. godine ispuštenoga s podvjesa bombardera Xian H-6.  Pokazalo se da je razvoj šatl-drona također bio uvršten u 11. petogodišnji državni plan. Naknadno se saznalo da je neka verzija Šenloga tajno prvi put lansirana u rujnu 2020. godine raketom Dugi marš 2F/T3 iz svemirskog i vojnog centra Jiquan u pustinji Gobi

Već drugi let šatla lansiran je lanjskog 4. kolovoza da bi se letjelica uspješno prizemljila 8. svibnja ove godine poslije 276 dana u orbiti. Napokon, ponovno je lansiran 14. prosinca.  

Budući da je to vojni objekt obavijen tajnom, o njegovoj fazi razvoja, funkciji i svrsi, uopće nema sumnje da u svijetu određene šutljive službe vode računa. Ipak, postoji i amaterska mreža ne samo vizualnog praćenja orbitalnih objekata koja je detektirala da ih je Šenlong ispustio šest. Samo jedan od njih, „objekt A“, čini se, na frekvenciji od 2.280 MHz emitira složenije signale usporedive s ranijima. Objekti „D“ i „E“ izdvojili su se u vlastite eliptične orbite, a ostali samo šalju pasivan signal kojim javljaju da su živi.Zanimljivo je da je praktično istodobno na vrhu rakete Falcon Heavy trebao biti lansiran američki, također vojni šatl-dron X-37B. 

Isprva je planirano da se u ovu misiju raketoplan lansira ULA-inom novom raketom Vulcan-Centaur, a kako je njen prvi certifikacijski let jedva na vidiku, američke Svemirske snage odlučile su da je zamijeni Falcon Heavy jer se, izgleda, više nije moglo čekati da se vidi što se namjerava s raketoplanom. 

Kombinacija potisne snage rakete i raspona šatla s mogućim teretom sugerira da se ovaj put planiralo dohvatiti orbitu osjetno višu od 500 kilometara, koliko dosad nije mogla dohvatiti Boeingova raketa Atlas V i što je samo jednom uspjelo 2017. godine Falconu 9.Najnovije lansiranje planirano za 12. prosinca Falconom Heavy odgođeno je najprije za 24 sata, a potom još jednom, da bi se i to lansiranje odgodilo povlačenjem rakete u hangar. Navodno ga je gnjavio neki tehnički gremlin. Zanimljivo, baš na dan lansiranja kineskoga drona. Za vojni šatl se zna kako izgleda. Dug je 8,72 m, raspona krila 4,55 m, maksimalne mase 4,99 tona i korisne nosivosti 227 kg. Dosad je imao šest misija, a u orbiti je ostao ukupno 3.774 dana. Sve uspješne misije, barem što se tiče lansiranja, leta i povratka. 

Postoji i bezbroj njegovih fotografija, ali ništa nije objavljeno o sadržaju misija, pa se tako unaprijed ne objavljuje ni njeno trajanje. Najdulje je trajala misija OTV-6 s punih 908 dana, 21 satom i 8 minuta u orbiti. X-37B je drugi prototip koji je u Kaliforniji, po NASA-inom konceptu i narudžbi iz 1999. godine, izgradio Boeingov Phantom Works. Na gradnju upotrebljivih prototipa potrošeno je u četiri godine gotovo 300 milijuna dolara, da bi ga se NASA kao neperspektivnog odrekla u korist DARPA-e. I tako X-37B, drugi od dva prototipa, leti za vojsku od 2010. godine. Jasno, Kinezi prepisuju, a kad tehnologiju usvoje - misle si svoje. 

Projekt X-37 nije posljednji NASA-in napušteni projekt koji je dobio priliku za novi život. NASA je sredinom osamdesetih razvila HL-20 Personal Launch System, a onda su ga iz „viškova“ prodali Sierra Spaceu koja ga razvija za višekratnu opskrbu ISS-a pod imenom Dream Chaser. I ne napušta ih vizija i za prijevoz ljudi.

Komentari

Učitavam komentare ...

Učitavam













       

*/-->