Bežični prijenos brzinom od 2,5 Tbps

Znanstvenici Sveučilišta Južna Kalifornija, Sveučilišta u Tel Avivu i NASA-inog Jet Propulsion laba, spajanjem svojih udruženih mozgova, omogućili su brzinu bežičnog prijenosa podataka od 2,5 terabita u sekundi, što je 500.000 brže od postojećih "low-end" LTE brzina i 5.000 puta brže od 5,5 gigabita u sekundi, što je najveća teoretska brzina bežičnog broadbanda.

Znanstvenici su ovu epsku brzinu postigli na udaljenosti manjoj od jednog metra, koristeći ono što nazivaju "uvrnutim signalima".

Sustav koji im je ovo omogućio tumače na jedinstven način: "Ovi uvrnuti signali koriste orbitalni kutni moment (OAM) kako bi sabili čim više podataka u jedan individualni stream. U sadašnjim protokolima poput WiFi-a, LTE-a i COFDM-a, mi samo moduliramo spinski kutni moment (SAM) radio valova, ali ne OAM. Ako si predočite sliku Zemlje, SAM je naš planet koji se vrti oko svoje osi, dok je OAM naše kretanje oko Sunca. U osnovi, izum američkih i izraelskih znanstvenika je novi bežični mrežni protokol koji koristi zajedno SAM i OAM".

Rezulat ove tehnologije omogućuje spektralnu efikasnost (odnos brzine prijenosa podataka i efektivno iskorištenog propusnog opsega kanala) od 95,7 bitova po hertzu. Za usporedbu, znanstvenici navode kako današnja Verizonova LTE mreža omogućuje isporuku 1,5 bita po hertzu spektra.

Isporukom tolike količine hertza po spektru, probijena je i granica u kreiranju mreža pod nazivom "Shannonov teorem" (koji u osnovi definira teoretski maksimum u kojem se brojevi mogu bez grešaka isporučiti preko limitiranog bandwitha kanala u nazočnosti buke), jer omogućuje novoj generaciji inženjera stvaranje mreža kakve su nepojmljive današnjim inženjerima.

Naravno, sve ovo se zasad izvodi isključivo u posebnim laboratorijskim uvjetima uz mnoga ograničenja, uključujući malu udaljenost, te ne postoje indicije koliko bi budući čipovi morali biti snažni da bi bili u stanju isporučiti tolike brzine, kao što ne postoji ni ekosustav koji bi podržavao ove "uvrnute" valne dužine.

U svakom slučaju, dobro je znati kako terahertzni spektar s kojim se u posljednje vrijeme prilično eksperimentira, sada ima konkurenciju u tim "uvrnutim signalima", a veliki plus im je što mogu raditi i na mrežama sastavljenim od optičkih vlakana.