Nalazite se
  • Sci Tech
  • Svemir
  • Od sljedeće godine gradit će se Deep Space Gateway
Članak
Objavljeno: 01.12.2017. 12:26

Kolumna MAK 

Od sljedeće godine gradit će se Deep Space Gateway

Amerikanci računaju da će im DSG biti i platforma za sklapanje kompozicija svemirskih brodova koji će se s ljudskom posadom uputiti prema Marsu

Od sljedeće godine gradit će se Deep Space Gateway
MAK_VIDI_VIDIClanakPolaSirine_VIDIClanakPolaSirine_VIDIClanakPolaSirine

Piše: Miroslav Ambruš-Kiš Mak, koordinator istraživanja u timu Synergy Moon (u natjecanju za Google Lunar Xprize)

Potiho, daleko od očiju mainstream medija, prošle su i ove godine čelnici nacionalnih svemirskih agencija utvrdili prilično čvrst dogovor o tome što će zajedno raditi do 2030. godine. Rezultat je ovaj: od sljedeće godine zemlje koje čine konzorcij oko Međunarodne svemirske stanice (s uočljivim odsustvom Kine iz tog društva) počet će graditi svemirski outpost u blizini Mjeseca!

Zna se kako će se i zvati: Deep Space Gateway (DSG), Zemaljski portal za duboki svemir.

Rezultat je to lanjskih razgovora o sudbini Međunarodne svemirske stanice. Najstarijim ruskim člancima ISS-a istječe pouzdanost jer su projektirani da traju između 2016. i 2020. godine. Podosta toga škripi s posljednjim ruskim člankom Federacija, koji nekoliko godina kasni s lansiranjem jer su nekoliko puta u njegovoj konstrukciji uočeni mogući fatalnim nedostaci. Kako god bilo, ISS teško će u današnjem obliku trajati poslije 2025. godine.

I tako se iz lanjskih konzultacija rodilo ubrzanje u kojemu su se svi međusobno pronašli i shvatili da se vlastite agende mogu uklopiti u nešto puno veće, pa je već potkraj prošle godine utvrđeno da će se DSG graditi u bližoj rektilinearnoj halo-orbiti. Prevedeno na običan jezik, to mjesto Lagrangeova je točka broj 1, područje između Zemlje i Mjeseca gdje se poništavaju Zemljina i Mjesečeva gravitacija.

Mjesec je od Zemlje prosječno udaljen otprilike 385 tisuća kilometara, a L1 oko 326 tisuća, pa će postaja naizgled stalno lelujati između Mjeseca i Zemlje. Postoje još četiri takve točke, a opća je suglasnost da na L1 bude uporište i međustanica za puno frekventnija istraživanja Mjeseca. Ima li se na umu da ISS orbitira oko Zemlje na visinama od 350 do 400 kilometara, posade na DSG-u živjet će oko tisuću puta dalje! DSG će zajedno s Mjesecom kao ukočen sustav orbitirati oko Zemlje, a zbog rotacije Mjeseca doimat će se kao da stanica orbitira oko Mjeseca. Mjesec bi se odatle istraživao koliko robotskim toliko i ekspedicijama s ljudskom posadom, a prema DSG-u bi se osigurao stalan prijevozni most za opskrbu i posade. U budućnosti je izvjesno da bi taj prijevoz bio povjeren privatnicima kao što su SpaceX, Blue Origin, Orbital, konzorcij ULA (Boeing s Lockheed Martinom) i drugima koji se za to kvalificiraju. Amerikanci čak računaju da će im DSG biti i platforma za sklapanje kompozicija svemirskih brodova koji će se jednom s ljudskom posadom uputiti prema Marsu.

Uoči prvog od četiriju ovogodišnjih sastanaka u Tsukubi, Sergej Krikaljov, šef dijela ruskog svemirskog programa koji se bavi letovima ljudskom posadom, oduševljeno je drukao da se postavi još jedna ispostava s druge strane Mjeseca, na L2. Bilo je to malo pretjerano s obzirom na masnu sumu koju će valjati izdvojiti za osnovnu konfiguraciju.

Malo se prevario tko je pomislio da bi se vrlo brzo mogao nadati izravnim prijenosima skakutanja astronauta po Mjesecu. Mnogo je strateških i tehničkih problema riješeno, ali ima još mnogo posla. Nakon što je u Tsukubi formirana radna skupina za cislunarno svemirsko uporište, šef NASA-ina odjela za letove s ljudskim posadama, Bill Gerstenmaier, agencijskom je savjetodavnom tijelu podastro ponešto izmijenjen plan s perspektivama istraživanja dubokog svemira. On se i dalje temelji na golemoj raketi SLS, začetoj još u vrijeme Georgea W. Busha. Tada je on objavio da je NASA-in cilj osvajanje Marsa uz pomoć svemirskih brodova poput Oriona, da bi potom Obama taj plan preusmjerio na istraživanje asteroida s ljudskom posadom. Sada bi se Orion ponovno orijentirao na putovanje u Mjesečevu orbitu. Tada je i preciziran plan lansiranja za sljedeće dvije-tri godine. I s prvom posadom prema poziciji DSG-a oko 2022. godine u 41-dnevnoj ekspediciji.

Ekipe stručnjaka formirane oko DSG-a ponovno su se sredinom svibnja našle u Montrealu, ali bez ljudi iz Roskomosa, kod kojih se iz internih razloga otezalo s parafiranjem planova, ali se na njima nastavilo raditi kao da je sve u redu. Već se razmatrao koncept članaka i precizirao kalendar i redoslijed sklapanja stanice. U tri dana početkom kolovoza u Noordwijku u Nizozemskoj ekipa je, sada s Rusima u punom sastavu, već razrađivala skladišta, električne i komunikacijske sustave, pogon za korekciju položaja, robotsku ruku, kamere i antene. Sredinom kolovoza Rusi su već objavili da sudjeluju u tom pothvatu. Značajan doprinos kvaliteti strukture stanice u Nizozemskoj dali su konstruktori Europske svemirske agencije, a europski članci ESPRIT i japanski HTV-X, odlučeno je, putovat će prema Mjesečevoj ispostavi i biti sklopljeni u niskoj Zemljinoj orbiti nakon odvojenog lansiranja. Kanađani su u Nizozemskoj, osim robotske ruke, vrste dizalice u mikrogravitaciji, predstavili i koncept solarnoga jedra koje bi se razvilo kad je stanici potrebno popraviti položaj. Razrađeni su i standardi portova za pristajanje brodova i vezanje članaka, njihove energetske, informacijske i veze za cirkulaciju tekućina (npr. pitke vode, goriva i medija za grijanje/rashlađivanje prostora).

Napokon, u rujnu su se šefovi agencija našli na kongresu Međunarodne astronautičke unije u Adelaideu u Australiji. Rusi su tu jasno i glasno još jednom objavili svoju privrženost projektu.

Vozni red toga projekta počeo bi sljedeće godine misijom Oriona bez posade koji bi na ekspediciju u trajanju 26-40 dana Amerikanci lansirali SLS-om. Europa bi se eventualno uključila 2021. godine Europa Clipperom, a 2022. godine Orion bi s četveročlanom posadom ponovio ekspediciju izvedenu 2018. bez posade, koja bi u L1 ostavila osnovni članak za boravak stalnih posada. Stanica bi polagano rasla, uostalom, kao i ISS od 1998. godine do danas, a Amerikanci bi poslije 2030. ondje sklopili kompoziciju s posadom koja bi se uputila u Marsovu orbitu.

Ovakva ispostava ima velike prednosti za proučavanje Mjeseca spuštanjem na njegovu površinu. Onamo se mogu slati elementi sklopova kompliciranijih letjelica koje bi se opskrbljivale gorivom, a pogodna je i kao međustanica za povratak s Mjeseca do koje je s njega lako lansirati i opskrbljenu letjelicu uputiti prema Zemlji. Ono što će valjati dobro proučiti, a dat će i iskustvo boravka stalnih smjenjivih posada, bit će boravak u dubokom svemiru. Robert Bigelow, hotelijer kojemu se već u niskoj Zemljinoj orbiti vrte dva eksperimentalna habitata na napuhavanje, a jedan se ispituje na ISS-u, već je najavio da želi da se jedna takva nastamba ispituje u Mjesečevoj orbiti od 2022. godine.

Vezani sadržaji
Komentari

Učitavam komentare ...

Učitavam