Članak
Objavljeno: 16.02.2011. 13:00

Alternativni svemirski pogon

NASA želi lansirati svemirske letjelice pomoću lasera

NASA je pokrenula projekt lansiranja letjelica u svemir pomoću lasera.

Laserom u svemir

Prikaz budućih laserskih lansirnih rampi

Lansiranje korisnog tereta u svemir još uvijek je vrlo skupo. Preko 90% svake rakete koja se bori izbaviti iz zemljine gravitacije otpada na gorivo. Stoga je NASA odlučila pokrenuti program lansiranja letjelica pomoću lasera, čime bi se količine goriva drastično smanjile, a ogromni spremnici kakve smo navikli gledati prilikom lansiranja svakog Space Shuttlea otišli bi definitivno u povijest. Dok privatne kompanije uglavnom rade na novim vrstama goriva ili lansiranju letjelica s velikih zrakoplova, NASA želi potpuno revolucionizirati odlazak u svemir, korišteći tehnologiju laserske propulzije pomoću Heat Exchangera (HX), čije osnove je postavio Jordan Kare još 1991. godine. Princip je sljedeći. Laser koji se nalazi na Zemlji tijekom lansiranja grije razdjelnik topline na letjelici koji zagrijava gorivo (tekući vodik), pretvarajući ga u vrući plin koji se potom ispušta iz mlaznica i omogućava raketi da poleti i dosegne nižu zemljinu orbitu. Koliko god to zvučalo jednostavno, potrebno je izgraditi potpuno drugi sustav raketa, lansirnih rampi i lansirne infrastrukture što zathijeva ogromne svote novca, no kad se jednom napravi, troškovi lansiranja bi mogli u vrlo kratkom razdoblju povratiti sav uloženi novac, pod jedinim uvjetom da se drastično poveća broj lansiranja korisnog tereta. Pored ekonomskih razloga, ovaj sustav bi omogućio i bolju zaštitu okoliša budući da bse prilikom lansiranja u atmosferu ispuštao jedino čisti vodik. Ova tehnologija, prema današnjim tehnološkim mogućnostima omogućavala bi lansiranje manjih letjelica, odnosno manje količine korisnog tereta od dosadašnjih, ali NASA tvrdi kako to nije nikakva prepreka za postavljanje većih objekata u svemiru, jer bi se oni mogli slagati u orbiti. Znanstvenici iz NASA Glenn Research Center Ohio, koji razvijaju ovaj sustav, još navode kako ta tehnologija omogućuje i znatno veći broj jeftinih testnih lansiranja, stoga ne bi uopće predstavljalo problem izvoditi na tisuće pokusnih letova prije nego se lansira neki novi tip letjelice ili u svemir pošalje dragocjeni korisni teret, ili pak ljudska posada, a sve letjelice koje bi se slale u svemir bile bi višekratno upotrebljive.   

Komentari

Učitavam komentare ...

Učitavam













       

*/-->