VIDEO: Nosiva tehnologija za miris u VR svijetu

Do sada smo već više puta mogli vidjeti generatore mirisa koji su se razvijali za video igre, filmove i virtualnu stvarnost, no oni su uključivali veliku i glomaznu opremu koja nije bila praktična za osobnu uporabu kod kuće.

Znanstvenici Gradskog sveučilišta u Hong Kongu CityU, razvili su mnogo jednostavniji nosivi sustav koji se nanosi na kožu ispod nosa korisnika.

Osnovna verzija eksperimentalne postavke uključuje dva mala uređaja poznata kao generatori mirisa (OG). Oba su postavljena na jedan komad laganog fleksibilnog materijala za podlogu, koja je privremeno pričvršćena na kožu iznad korisnikove gornje usne, kao što možete vidjeti u ovom videu.

Svaki OG sadrži parafinski vosak različitog mirisa, zajedno s termičkim pokretačem. Kada se bežično aktivira pratećim VR sustavom, pokretač u jednom ili oba OG-a zagrijava vosak i uzrokuje njegovo (lagano) topljenje, čime se oslobađa miris. Kada se pokretač isključi, vosak se hladi i vraća u svoje čvrsto stanje, u kojem proizvodi malo ili nimalo mirisa.

U složenijoj verziji sustava, ukupno devet OG-ova, svaki različitog mirisa, ugrađeno je u fleksibilnu masku za lice. Oni se mogu aktivirati u stotinama različitih kombinacija i omjera, proizvodeći širok izbor mirisa.

Znanstvenici su do sada stvorili oko 30 različitih mirisa, uključujući ružmarin, ananas, svježe pečene palačinke i smrdljivo voće durian. U laboratorijskim testovima, 11 dobrovoljaca točno je prepoznalo mirise koje je generirao sustav s prosječnom stopom uspješnosti od 93%.

"Novi sustavi mirisa pružaju novu alternativnu opciju za korisnike da realiziraju prikaz mirisa u virtualnom okruženju," rekao je dr. Yu Xinge sa CityU sveučilišta, koji je vodio studiju zajedno s dr. Li Yuhangom sa Sveučilišta Beihang.

"Brza stopa odgovora u otpuštanju mirisa, visoka gustoća integracije generatora mirisa i dva nosiva dizajna osiguravaju veliki potencijal za njušna sučelja u raznim aplikacijama, od zabave i obrazovanja do zdravstvene zaštite i sučelja čovjek-stroj", dodaje Yu Xinge.  

Rad o istraživanju objavljen u časopisu Nature Communications možete pronaći na ovoj poveznici.