Štakorski mozgovi spojeni u jedno organsko računalo

Mozak-na-mozak sučelja razvijaju se već duži niz godina, a svoj doprinos tom znanstvenom polju sada je dao i tim Miguela Nicolelisa, neurobiologa s Medicinskog centra Sveučilišta Duke.

Njegov tim je stvorio "Brainet", ondosno mrežu četiri povezana mozga štakora. S mikroskopskim elektrodama implantiranim direktno u regiju korteksa mozga, svaki je gladavac razmjenjivao informacije s drugim u realnom vremenu, kako bi se kreirao organski računalni uređaj.

Kolektivnom sviješću, uspjeli su rješavati računalne probleme koji su uključivali procesiranje slike, pohranu i povrat informacija, pa čak i predviđanje kiše.

Nicolelis je prvo proučavao spojene mozgove tri makao majmuna koji su služili za zadaću upravljanja rukom virtualnog majmuna. Svaka životinja je sjedila u zasebnoj sobi, no njihovi su mozgovi bili povezani, pa su mogli razmjenjivati informacije temeljene na vlastitim točkama gledišta, a svaki majmun se nalazio pred računalnim ekranom. Kroz seriju eksperimenata i različitih postavki grupiranja po dva ili tri mozga, kolektivnom sviješću je postignuto pokretanje ruke prema dodijeljenoj meti. Za svaku dobro savladanu zadaću, majmuni su nagrađivani sokom, pa su nakon određenog vremena i vježbanja uspjeli postići veću koordinaciju i sinkronizaciju.

Nakon toga, znanstvenici su istraživali ideju supermozga pomoću grupe štakora, čije mozgove su povezivali u parovima, pa kada bi jedan par riješio problem, njihove moždane aktivnosti su prenošene drugom paru električnom stimulacijom. Primanjem električnih indicija za rješavanje problema, drugi par je potom puno brže riješio problem. Međupovezana grupa glodavaca naučila je prepoznavati uzorke moždanih aktivnosti za dovršavanje zadaća, te je sinkronizirala svoje aktivnosti prema određenim stimulansima.

U jednom od testova, primali su električnu stimulaciju koja je bila povezana s povećanjem ili smanjivanje temperature zraka i tlaka. Temeljem tih indicija, grupa je bila u stanju predvidjeti mogućnost padanja kiše s učinkovitošću od 41 posto. Demostracija je dokazala da štakori u grupi postižu bolje rezultate nego kada djeluju individualno.

Jedno od najfascinantnijih otkrića Nicolelisovog tima je u tome što se pokazalo da su štakori naučili ravnomjerno raspodijeliti svoju zadaću između članova grupe, pa niti jedan nije bio okupiran većim poslom od nekog drugog. Ova demonstracija služi kao alat za proučavanje društvenog ponašanja između životinja, a no također otkriva i potencijal organskih računala kod ljudskih mozgova.

Znanstvenici vjeruju da bi takav računalni "uređaj" mogao pomoći pacijentima s moždanim udarima i epilepsijom, pa sada rade na razvoju Brainet sustava za neinvanzivno povezivanje ljudskih mozgova. Svjedočimo li rađanju nečega nalik na Borga iz Star Treka? 

Izvor: Nature