Računalo veličine jednog prostornog milimetra

Dennis Sylvester, inžinjer elektronike na Sveučilištu Michigan i njegov tim razvili su prototip senzora kojemu je osnovna namjena da se implantira na oči pacijenata s glaukomom kako bi 24 sata na dan mogli biti monitorirani, te kako bi se tijekom tog vremena podaci mogli slati liječnicima.

U naslovu članka vjerojatno ste primijetili kako ne govorimo o tom uređaju kao o senzoru, već o računalu. Razlog tome je što senzor u sebi sadrži procesor, memoriju, mjerač pritiska, solarnu ćeliju, pa čak i litijumsku bateriju.

Po svemu tome očito je kako se radi o pravom računalu, jer su sve najvažnije komponente prisutne. I sad zamislite sve to postavljeno u neko kućište veličine 1 kubičnog milimetra.

Jasno vam je kako sve komponente moraju biti ultra male i tanke, pa je tako solarna ćelija na primjer veličine samo 0,07 kvadratnih milimetara, a u stanju je napajati konstantno ultra tanku i ultra malu litijumsku bateriju, za što joj treba sat i pol sunčevog svjetla ili 10 sati umjetnog da je napuni do kraja.

Naravno, sve druge komponente su također redizajnirane i prilagođene malom prostoru, pa tako memorijska ćelija radi na 400 milivolti umjesto ubičajenog 1 volta, a u računalu se nalaze i specijalni tranzistori koji tijekom pacijentovog spavanja isključe gotovo svu potrošnju struje (sleep mod). Rezultat toga je da procesor troši prosječno samo 5,3 nanowatta, no i on je morao biti reduciran, pa stoga radi na samo 100 kiloherca.

Za usporedbu procesori današnjih smartphoneova već rade na 1 GHz. Memorija ima kapacitet od 4.000 bitova, a wireless odašiljač može slati podatke samo u krugu od 10 cm, no kako ih pohranjuje u spremnik dovoljan za više dana, nema ni potrebe za većim dometom. Znanstvenici kažu kako će ovakvi senzori uvelike pomoći u biomedicinskom monitoriranju raznih bolesti poput razvoja tumora, ali će modificirane inačice zasigurno naći svoje mjesto u vojno-sigurnosnoj i obavještajnoj primjeni.   

Više detalja o ovom mini računalu možete pronaći ovdje.